Kako u Vrgorcu nije mogao osigurati svu potrebnu infrastrukturu, vlasnik Ivica Vuković preselio se u Zabiokovlje.
Nevjerojatan podvig jednog hrvatskog direktora i njegovih radnika
Svi putuju
"Živim u Makarskoj, pa mi je do Zagvozda čas posla. Osam smo kilometara od mora, sat vremena od aerodroma, blizu je Bosna; kažem vam, sve nam je na ruku s obzirom da su naše tržište najčešće zemlje Balkanskog poluotoka, gdje posla, što se kanalizacijske mreže tiče, ima kao u priči", kaže Vuković i dodaje: "Susjedna je Bosna po tom pitanju tek na 25 posto pokrivenosti, Srbija na 40 posto, a najviše posla trenutno imamo u Bugarskoj", rekao je Vuković za Slobodnu Dalmaciju.
"Za početak će tu biti četrdeset radnika, a u konačnici sedamdeset, i sve su to moji stari kolege iz Vrgorca. Osigurali smo im prijevoz, pa sve najnormalnije funkcionira i u Zagvozdu, a ljudi su, kako i vidite, nastavili sa svojim poslovima kao da se nismo ni selili. Da vam pravo kažem, vjerojatno se mi ne bismo ni selili da je tamo tada bila ova današnja lokalna vlast. Više su ta dica (Nezavisna lista mladih u Vrgorcu) napravila u jednom mandatu za svoje misto nego oni drugi svih onih godina prije njih.
Stižu Arapi
Kako jedino u Krahu mogu naučiti kako se upravlja skupim strojevima na kojima se rade cijevi promjera do 4.3 metra, Arapi stižu u Zagvozd.
"U "Krahu" je koncentrirano znanje i iskustvo kojim se možemo nositi sa svom konkurencijom iz branše, sa svima iz cijeloga svijeta, dapače, dosegli smo tu razinu da smo i patentirali neka nova tehnička rješenja u izradi cijevi i alata", ponosan je Vuković.
Otkupio tvrtku od prijašnjeg vlasnika
Inače, Vuković je postao vlasnikom firme na pomalo neobičan način. Njen osnivač je Nijemac Karl-Heinz Krah. Kad je odlučio pokrenuti posao i u Hrvatskoj, za menadžera je angažirao inženjera strojarstva Vukovića koji je još kao mladić radio u Njemačkoj, a nakon toga u nekadašnjem makarskom Metalplastu. S vremenom je povjerenje između vlasnika i menađera toliko raslo da je Krah Vukovića nagrađivao sve većim udjelima u tvrtki, a kada je menađer došao do 50-postotnog udjela, dobio je primamljivu ponudu.
"Gazda je rekao da se on sprema za mirovinu i da bi mi prodao tvornicu. Dogovorili smo se da mu isplatim novac u roku od tri godine, no ja sam već za dvije riješio dug i postao vlasnik "Kraha" sto posto. Tako vam je to u mene, poslujem domaćinski. I ovo sam u Zagvozdu bez kredita podigao", objašnjava Vuković, koji ima posla koliko bi samo mogao poželjeti.
Uravnilovka svima šteti
"Možemo se pohvaliti i sa šesnaest kilometara cijevi koje smo položili na novom aerodromu u Zagrebu, gdje smo radili za Francuze. Zapravo, najteže dobivamo posao kod kuće, a za to nema nikakvog razloga jer imamo partnere od Novog Zelanda i Kine do Europe. Prije će biti da ne želimo sudjelovati u igrama i igricama", žali se vlasnik Kraha te dodaje da je najveći problem domaćih proizvođača uvoz.
Kada bi država prepustila domaćim tvrtkama samo dio onoga što vani ugovara i naručuje, Vuković je siguran kako bi uspjeli riješiti problem nezaposlenosti. Kaže i kako nije problem dokazati se na tržištu ako se radi po pravilima struke, poštuje radnike i sindikate, s kojima su u Krahu sklopili kolektivni ugovor s kojime su svi zadovoljni. Tako je sada prosječna neto plaća nešto manje od šest tisuća kuna.
"Poslovni partneri moraju biti zadovoljni, a radnici stimulirani ako su prebacili normu i tu stimulaciju istinski zaslužili. Uravnilovka nikome ne donosi ništa dobro, ni vlasniku, ni djelatnicima, jer onda se vrijednom radniku trud ne isplati, a onome koji ne radi kako treba – povod je da nastavi dalje s tom praksom", misli Vuković, koji smatra kako je najbolje da je svatko odgovoran za svoj dio posla, te da ga se za propuste sankcionira, a za uspjehe pravedno nagrađuje.
