Kao da ništa drugo na svijetu ne postoji, sav se javni politički život premijera Andreja Plenkovića sveo na kampanju cijepljenja, u kojoj se promašeni pozivi na vakcinaciju zbog "domoljublja, altruizma, gospodarstva i turističke sezone" smjenjuju s prijetnjama i pokušajima egzistencijalne ucjene necijepljenih. Pozivi na domoljublje i spas turističke sezone nisu upalili, ali prijetnje šopingholičarima i ucjene ovisnika o državnoj lovi, vjerojatno hoće. To je ujedno i posve jasna potvrda da je kampanja koja je trebala građane motivirati na cijepljenje doživjela pravi fijasko. Netko bi za to trebao odgovarati, zar ne?
A taj netko, ministar je zdravstva Vili Beroš, koji je uludo utukao silne milijune i koji se sklonio u premijerovu sjenu i mudro ga pušta da se kocka s autoritetom predsjednika vlade. Beroš je odavno izgubio politički kredibilitet, no nakon što se pokazalo kako ne uživa povjerenje ni u vlastitom ministarstvu, u kojem se cijepilo manje od 35 posto zaposlenih, a kamoli povjerenje javnosti, jedini logičan potez bila bi hitna i neopoziva ostavka.
Potrebno i potrebito
Međutim, Beroš nije jedini član vlade koji se u proteklim mjesecima izborio za crveni karton - još najmanje četvorica beznadežnih ministara trenutačno bi trebala odletjeti iz Banskih dvora zbog niskih performansi i očitog nerada i nesposobnosti. To su i Darko Horvat (graditeljstvo), Tomislav Ćorić (gospodarstvo), Ivan Malenica (pravosuđe i uprava) i Gordan Grlić Radman (vanjski poslovi).
Nakon što je neuspješno vodio sektor gospodarstva, Horvata je u drugom Plenkovićevu mandatu dopao sektor građevinarstva i vođenje obnove Zagreba i Banije nakon potresa. Od te obnove nema ni o, sve zapinje u Horvatovu ministarstvu, zbog čega je ostavkom ovih dana zaprijetio i šef Fonda za obnovu Damir Vanđelić. I dok se obnova ne miče s mrtve točke jer se ministru ne radi, valja zabilježiti da Horvat već pet godina nije u stanju svladati razliku u značenju riječi potrebno i potrebito jer je uvjeren kako su to istoznačnice, ali da riječ potrebito koriste samo pravi, veliki Hrvati. Potrebno je da Horvat da ostavku kako bi potrebiti stradali u potresu što prije dobili krov nad glavom.
Od Horvatova nasljednika u fotelji ministra gospodarstva, Tomislava Ćorića, još nismo čuli suvislu ideju koja bi pozitivno utjecala na hrvatsku ekonomsku sudbinu niti je učinio išta da bi našim poduzetnicima stvorio uvjete koji bi ih učinili globalno konkurentnijima. Upravo je on smislio uvjetovanje potpora očajnim poduzetnicima brojem cijepljenih zaposlenika; jedna je od najvećih Plenkovićevih ulizica, odbija reći koliko je zaposlenika njegova ministarstva cijepljeno, ali privatnom sektoru želi nametnuti obvezu cijepljenja; iživljava se nad malim poduzetnicima i obrtnicima; ne želi ukinuti obveznu članarinu u HGK; ni da bi pisnuo o galopirajućoj inflaciji; ne priznaje statistiku Europske unije, a gospodarsku mu politiku ionako vodi ministar financija. I da, obožava davati iritantne izjave o uspješnim projektima privatnih poduzetnika, na čiju realizaciju nije ni na koji način utjecao i koji su, poput Mate Rimca, uspjeli baš unatoč njemu i njemu sličnima.
Što uopće radi taj ministar?
Neki od ključnih razloga zbog kojih nema gospodarskog napretka su i troma, neučinkovita i preskupa javna uprava te pravosuđe koje ne osigurava vladavinu prava. Oba sektora u rukama su ministra Ivana Malenice koji se pokazao posve nedorastao povjerenom zadatku, a oba sektora koja "kontrolira" na europskom su dnu. Godine prolaze, a reforme javne uprave i pravosuđa ostaju misaone imenice. Što radi taj ministar, čime se bavi, koje su mu preokupacije, kako provodi radno vrijeme? Već petu godinu slušamo kako će Vlada mijenjati Zakon o kaznenom postupku, pa gdje su te izmjene i što je s drugim zakonima? Ne znamo, zapravo, što Malenica radi kao ministar pravosuđa i uprave, ali zato znamo što misli i o cijepljenju i o gospodarskoj politici vlade i predsjedniku Republike.
A mišljenje o predsjedniku Republike trebalo je fotelje koštati ministra vanjskih poslova Gorana Grlića Radmana, obožavatelja Plenkovića i mađarskog premijera Viktora Orbana. Kao sin bivšeg socijalističkog moćnika (koji je privatizirao društvenu kafileriju), obožava falsificirati povijesne činjenice, nedavno se proslavio i izjavom da su Hrvati u Jugoslaviji živjeli u stanovitom ropstvu. Premda obavlja jednu od najviših dužnosti u državi, šef hrvatske diplomacije uzeo si je za pravo ne otići na NATO samit u Bruxelles jer mu je "ispod časti" bilo ići s predsjednikom zbog "primitivnih izjava".
Proljetos je čak i konferenciju za novinare s kolegom iz San Marina iskoristio za javno pljuvanje po predsjedniku Republike. Ogovara ga gdje stigne, a premda mu je, prema Ustavu RH, nadređen i Milanović, a ne samo Plenković jer njih dvojica sukreiraju vanjsku politiku koju Radman mora provoditi, Grlić Radman uzeo si je za pravo umjesto državne imati neku svoju vanjsku politiku. U uređenoj državi već i to bi bilo dovoljno za gubitak bilo kakve državne pozicije.
Lete li na jesen?
Ali, Hrvatska nije uređena država i poslove tih pet ministara, koji su već trebali napustiti teren i koji će vjerojatno odletjeti tek na jesen, zapravo obavlja sam premijer. Da, Plenković voli kad je gotovo sva moć u njegovim rukama i obožava se praviti pametan i sposoban za sve resore pa u ovom trenutku vodi gospodarstvo, zdravstvo, upravu i pravosuđe, vanjske poslove, obnovu i graditeljstvo,...
Ruku na srce, previše je to i za Supermana, a kamoli za anemičnog premijera.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
