Jezikoslovka prof. dr. sc. Sanda Ham konačno je naučila da su Pjongjang i Pjongčang dva potpuno različita grada.
Voditeljica Katedre za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku dospjela je prije nekoliko dana u hrvatske medije nakon što je na Facebooku ustvrdila kako se ne kaže Pjongčang već Pjongjang.
"Zašto Pjongčang? Zato jer se preuzima od Amerikanaca i jer se ne zna vlastita tradicija i jezik. Pjongjang, Pjongjang, Pjongjang", objasnila je prof. Ham u svom statusu. Pritom se, jasno, prilično zabunila.
Naime, Pjongčang je grad u Južnoj Koreji u kojem se održavaju Zimske olimpijske igre, dok je Pjongjang prijestolnica Sjeverne Koreje. Dakle, osim što su dva potpuno različita grada, čak se niti ne nalaze u istoj državi.
Ali profesoricu Ham u to nisu uspjeli uvjeriti niti prijatelji i pratitelji na Facebooku. Čak štoviše, Ham je ubrzo na toj društvenoj mreži pokrenula anketu kako bi razriješila dvojbu čita li se Pjongčang ili Pjongjang. Rezultati su pokazali da 71 posto ljudi smatra kako je pravilno i jedno i drugo jer se radi o dva različita grada.
Cijela priča danas je dobila nadasve zanimljiv nastavak.
Povodom Međunarodnog dana materinskog jezika, koji se obilježava 21. veljače, profesorica Ham danas je u Glasu Slavonije objavila autorski tekst pod naslovom "Nije hrvatski jezik otok u sred nijemoga mora".
Naučila razliku između Pjongjanga i Pjongčanga
Nakon malo pomnijeg iščitavanja, shvatili smo da je profesorica očito naučila razliku između Pjongčanga i Pjongjanga. "Pogrješka i greška, ne ćete i nećete, Camusa i Camusja, bleiburški i blajburški, Peking i Beijing, Pjongjang i Pyongyang, Pjongčang i Pyeongchang...", piše pri kraju teksta.
Nažalost, osim toga Ham je napravila više tipfelera u tekstu, što je očito uobičajena praksa sveučilišne profesorice. No, veći je problem što je učinila i nekoliko pogrešaka koje su u suprotnosti s pravopisom kojemu je autorica.
Objavila tekst s pravopisnim pogreškama
Osim što je Ham pogriješila u naslovu, istu pravopisnu pogrešku ponovila je i u tekstu. "Tomu doista i jest tako – nije hrvatski otok u sred nijemoga mora", stoji. Riječ "u sred" ne postoji, već se pravilno kaže "usred" (Hrvatski školski pravopis, 154. str.). Nadalje, već u idućoj rečenici profesorica je napisala "različitih jezikâ". "Usuprot, hrvatski je bio i ostao u sred živih valova različitih jezikâ", stoji. Kako se navodi u Hrvatskom školskom pravopisu, na 68. stranici, "Zbog pridjeva ... jasno je kada je imenica u jednini, a kada u množini pa ne treba pisati genitivni znak".
Također, profesorica je u tekstu učinila i iduće tipfelere: "radi njegovanja i očuvanju", "druge jezika" i "sljedeće 322 stranica".
Zanimljivo je i da je kao glavna urednica časopisa Jezik na hrčku napisala: "Časopis Jezik izlazi bez prijekida od rujna 1952." iako u svom pravopisu uopće nema riječi prijekid nego samo prekid (Hrvatski školski pravopis, 135. str.).
