Sud EU-a ovog je puta donio presudu u kojoj kaže kako su banke bile dužne obavijestiti, informirati potrošače o kreditu za koji se zadužuju.
Sud EU potvrdio je presudom sve što je Udruga Franak iznosila godinama, potvrdio je utvrđenja suca Radovana Dobronića u postupku kolektivne pravne zašite kojom je valutna klauzula u švicarskim francima oglašena nepoštenom i ništetnom te je potvrdio nedavnu presudu Ustavnog suda koji je stao na stranu dužnika u švicarskim francima.
Navedeno je da te informacije 'moraju biti jasne na gramatičkoj i formalnoj razini, mora biti jasno izloženo funkcioniranje mehanizma ugovora i to valutne klauzule samostalno te u kombinaciji s drugim ugovornim odredbama, nije dovoljno samo to da prosječni potrošač može razumjeti da tečaj može rasti i padati, nego potrošač na temelju informacija mora znati procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi valutna klauzula mogla uzrokovati u budućnosti, nacionalni sud na temelju svega navedenoga mora ocijeniti nepoštenost valutne klauzule'.
Sud EU-a odlučio je i da se kod odlučivanja o nepoštenosti ugovorne odredbe 'moraju uzeti u obzir vrijeme sklapanja ugovora i sve okolnosti za koje je banka kao stručnjak i profesionalac mogla znati kod ponude kredita, a koje su kasnije mogle utjecati na izvršenje ugovora te da nacionalni sud utvrđuje postojanje eventualne neravnoteže u smislu navedenoga. Da je kod ocjene nepoštenosti ključno utvrditi je li banka, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovala s potrošačem, mogla razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu u pojedinačnim pregovorima', piše N1.
Vrhovni sud mora provesti ponovnu reviziju
Presuda Suda EU-a nalaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da u ponovljenoj reviziji mora procijeniti nepoštenost ugovorene valutne klauzule CHF za svih osam tuženih banaka, kao što je to naloženo i od strane Ustavnoga suda RH u prosincu 2016.
Naloženo je i da se kod ocjene nepoštenosti u obzir moraju uzeti sve okolnosti u vrijeme ugovaranja takvih kredita, a ugovorene odredbe osim gramatičke i formalne jasnoće moraju biti potrošačima obrazložene na način da jasno izlažu cjelokupni mehanizam promjene ugovorne obveze i razumljive tako da budućim dužnicima bude jasno kakve posljedice na njih može imati ugovaranje valutne klauzule CHF.
ALEKSIĆ POZVAO SABORSKE ZASTUPNIKE NA TUŽBE PROTIV BANAKA: ‘Vratite si preplaćene kamate’
Novu presudu Suda EU Vrhovni sud mora uzeti u obzir kod ocjene nepoštenosti valutne klauzule CHF, za razliku od prve revizije kada je odbio kao meritornu za valutnu klauzulu uzeti u obzir presudu u slučaju Kasler, C-26/13, koja je imala vrlo slične odgovore na prethodna pitanja.
Također, Vrhovni sud Republikle Hrvatske mora ocijeniti je li banka postupala u dobroj vjeri u pogledu izostanka informiranja u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora u stranoj valuti, prije svega uzevši u obzir stručnost i znanje banke kao pružatelja takve vrste usluge te ocijeniti je li razumno očekivati da bi potrošači prihvatili spornu odredbu da su bili upoznati sa svim rizicima kojima se izlažu.
Činjenice koje su banke znale
Posatak da je CHF u odnosu na DM i euro između 1973. i 2003. narastao gotovo 170% je neoboriva činjenica da je CHF nestabilna valuta, za razliku od kune koja u odnosu na euro fluktuira već 23 godine u granicama plus-minus 5%. Banke, iako su sve to znale, nisu o tome informirale potrošače. S druge strane, u privatnim sudskim postupcima gotovo svi osobni bankari na svjedočenjima govore da nisu ništa znali o tome, što dokazuje da su banke bile nesavjesne i nepoštene kod ugovaranja valutne klauzule CHF.
Sud EU u bitnom je utvrdio da valutna klauzula u švicarskim francima mora biti podložna utvrđenju te valute nepoštenom i ništetnom te je potvrdio da su financijske institucije, poslovne banke, bile dužne potrošače obavijestiti o svim ekonomskim posljedicama i rizicima u vrijeme kada su takve kredite nudili na tržištu, a što one nisu učinile kao što je nedvojbeno utvrdio sudac Radovan Dobronić, ali su kasnije viši sudovi zanemarili njegova obrazloženja i odlučili da se nepoštenost valutne klauzule CHF neće ispitivati.
Odgovor Hrvatske udruge banaka
Iz Hrvatske uduge banaka pak priopćenjem naglašavaju da hrvatske banke u vrijeme ugovaranja kredita vezanih uz CHF nisu mogle predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka.
'Presuda EU suda ističe da je ključno pitanje vremena u kojemu se eventualna nepoštenost ugovora treba ocjenjivati. Prema presudi, to je isključivo vrijeme sklapanja ugovora. Ključno je pitanje je li banka znala ili morala znati godinama unaprijed buduće kretanje tečajeva i je li mogla, godinama unaprijed, predvidjeti aprecijaciju CHF koja je u globalnim razmjerima bez presedana. Odgovor je jasan: Hrvatske banke (ali niti druge institucije u RH) u vrijeme sklapanja ugovora kredita vezanih uz CHF ni na koji način nisu mogle raspolagati znanjima o kretanju tečaja švicarskog franka', stoji u priopćenju HUB-a.
Dodaje se kako hrvatskim bankama, ali i drugim bankama u svijetu nije bilo ni dopušteno špekulirati na deviznom tržištu, već su morale i same biti zadužene u svakoj stranoj valuti onoliko koliko su u toj valuti imale tražbina. Kažu kako je svaka promjena tečaja strane valute za hrvatske banke bila neutralna te ako bi tečaj aprecirao, to se jednako odražavalo i na njene tražbine i na njene obveze u istoj valuti.
'Upućivanjem na relevantnost trenutka sklapanja ugovora, presuda jasno indicira da svaka moguća kasnija neravnoteža u teretu obveza ne može više biti razlogom ispitivanja poštenosti ugovorne odredbe. Ovakvo je stajalište, također u skladu s nedavnom presudom rumunjskog ustavnog suda ( broj 62 od 7. veljače 2017), koji je ocijenio neustavnim propis o prinudnoj konverziji kredita u CHF. Hrvatske banke nisu ugovarale nikakav „mehanizam„ prema kojima se mogao obaviti izračun kunske protuvrijednosti CHF u kune, a ponajmanje su primjenjivale ikakve vlastite tečajeve ili tečajne politike, već su ugovarale srednji tečaj HNB, kao javno dostupan i neovisan kriterij prema kojemu se izračunava kunska protuvrijednost obveze. To je potpuna razlika u odnosu na CHF kredite u Mađarskoj gdje su primijenjeni različiti tečajevi kreditora', stoji u prioćenju HUB-a.
Iz Hrvatske udruge banaka zaključuju da se 'presuda Suda Europske Unije uopće ne odnosi na kredite s valutnom klauzulom, nego na kredite odobrene u stranoj valuti'.
Pozitivna presuda
Postavlja se pitanje, što će se dogoditi ako Vrhovni sud odluči pozitivno, a što će se dogoditi ako odluči negativno za dužnike u novoj reviziji.
Ako Vrhovni sud potvrdi presudu suca Radovana Dobronića, otvaraju se sljedeće mogućnosti: da se svi postojeći CHF krediti reobračunaju u kunske po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi; da se svi konvertirani CHF krediti, sada euro krediti, ponovo reobračunaju u kunske u skladu s otplatnim planom po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi; da se svi bivši CHF dužnici koji su refinancirali ili otplatili kredite obeštete za razliku koja slijedi iz otplatnoga plana po početnome tečaju i fiksnoj početnoj kamatnoj stopi.
Negativna presuda
Ako Vrhovni sud ponovo odluči kao i prvi put te odluči suditi protivno pravu Europske unije i odluke Suda EU, Udruga Franak dostavit će preko udruge Potrošač novu ustavnu tužbu na Ustavni sud. A postoji i treća mogućnost, a to je da svaki oštećeni dužnik pokuša sudski utvrditi ništetnost ugovora s valutnom klauzulom CHF.
