Da su hrvatski sportaši na Olimpijskim igrama osvojili osam
medalja, to već odavno znate. Ali sigurno ne znate da je u
Zagrebu ovih dana održana jedna druga olimpijada: ona iz
informatike. I da je naša reprezentacija osvojila sedam
medalja.
Dvije zlatne, jednu srebrnu i četiri brončane medalje osvojili su
mladi hrvatski genijalci i na srednjeuropskoj olimpijadi
zauzeli drugo mjesto nakon Poljske. I ne samo to. Od svih 48
natjecatelja iz 11 zemalja srednje Europe, dakle bolji od svih
Njemaca, Švicaraca i Austrijanaca, bio je učenik iz Popovače.
Dorijan Lendvaj je apsolutni pobjednik
srednjoeuropske olimpijade, imao je najviše bodova od svih.
Najbolji Europljanin na informatičkoj olimpijadi u Singapuru
NIje to ništa čudno. Dorijan Lendvaj je lani već osvojio zlato na prestižnom natjecanju koje zovu i informatički Wimbledon, bio je najbolji Europljanin na informatičkoj olimpijadi u Singapuru, prije par godina postao je svjetski prvak u robotici, i vjerojatno je i dalje jedini učenik u Europi koji ima medalje iz sva četiri područja STEM-a. Ovo nabrajanje bi moglo trajati do sutra. Dorian je bio gost RTL Direkta zajedno sa svojim mentorom ravnateljem 15. Gimnazije Nikolom Dmitrovićem.
Kako je izgledala ova poslijednja olimpijada? Jesu li bili teški zadaci?
Bili su teški zadaci. Bila su dva dana natjecanja i svaki dan smo dobili tri zadatka i imali smo pet sati da ih riješimo.
Jesi ti sve znao riješiti?
Ne, nisam znao riješiti jedan zadatak. Na svakom zadatku postoje i djelomični bodovi koji se mogu dobiti za riješavanje nekakvih lakših inačica tog zadatka. Četiri zadatka sam riješio i na jednom sam dobio većinu bodova.
Kakvi su bili zadaci? Možeš li reći primjer jednog zadatka i bi li ga znali riješiti?
Vjerojatno ne, jedan primjer zadatka je: dobije se pravokutna ploča, ali su neka polja snje maknuta i onda želimo saznati je li se mogu ostala polja popločati s oblicima tri polja u obliku slova L. Dakle, možemo li to iskoristiti da popločamo cijelo polje. Programu se daje širina ploče, visina ploče, broj mrtvih polja.
Gospodine Dmitrović, kako se priprema reprezentacija da postigne ovakav uspjeh? Kako izgleda trening?
Pa ovi treninzi ne izgledaju onako jednostavno. Oni su krenuli
davno, davno, to je jedan kontinuirani proces kojim se Dorijan
bavi još od malih nogu. Od četvrtog razreda je krenuo uz svog
brata i uz svoje roditelje baviti se time i programiranjem i
robotikom i svim tim stvarima koje potiču i izlate iz STEM
područja. Same neposredne pripreme za ovakvu razinu
natjecanja su naši kampovi u kojima se vrše zadnje pripreme plus
hrpe online natjecanja i dodatnih treninga na kojima se brusi
završna forma za ovako nešto. Kontinuitet priprema traje kroz
cijelu godinu, što kroz pripreme u samoj školi, 15. Gimnaziji,
što dodatno koliko i Dorijan i svi ostali natjecatelji moraju
raditi. Njabitnije je da oni sami jako puno rade, a da im mi
pružamo jedan okvir u toj priči.
Dorijan, znači ovo ljeto nije bilo kupanja da si samo riješavao zadatke?
Ne, bio sam i dosta na moru, ali riješavanje zadataka mi je više
hobij tako da sam to također puno radio.
I Dorijan i svi učenici koji su osvojili medalje su iz
zagrebačke 15. gimnazije, MIOC-a. To više nikoga ne čudi. Kako
postižete da su iz godine u godinu najbolji na svijetu?
Za početak veliko je zadovoljstvo imati takvu četvorku i ne samo tu četvorku, puno je takvih natjecatelja bilo kroz godine.Taj kontinuitet rada me jako raduje i uživam u njemu i izražavam zahvalnost svim mojim natjecateljima s kojima sam radio oduvijek, koji su me uveli u ovu priču koju ja ovako polako izvodim i vodim dalje. Kako smo tako dobri? Teško je to reći, ali kontinuitet rada i sustav priprema koji imamo i koji kreće od same nastave koja je kvalitetna i visoko pozicionirana i puno se radi na samoj nastavi preko dodatnih priprema koje su organizirane u samoj školi što od samih nastavnika što od bivših natjecatelja koji su bili u poziciji Dorijana Lendvaj prijašnjih godina, koji se vraćaju u 15. Gimnaziju. Zajedno imamo jedan rotacijski sustav u kojem preuzimaju predavanja. Način na koji ja mogu nešto objasniti natjecateljima je jedan način, a način na koji olimpijac, koji je jučer izašao s natjecanja, je drugi način. Postoje situacije u kojima se mi susrećemo da je Dorijan davno, davno prešao sve nas nastavnike u toj priči i mi smo na to ponosni i zato uvijek moramo imati nekoga tko može s njim raditi. Mislim da s Dorijanom danas i s Patrikom i ovom ekipom jako malo ljudi u Hrvatskoj može bilošto raditi jer oni su nas daleko pretekli i ispred nas su.
Kažu da si ti hrvatski Sheldon Cooper? Što ti kažeš na
to? Jesi gledao Teoriju velikog praska? Jel ima neke
sličnosti?
Davno sam gledao. Ne znam da se baš slažem.
Znamo da ti ide i robotika i matematika i informatika, a što je s drugim predmetima? Jel ima neki predmet kojeg ne voliš i zašto?
Hrvatski, biologija, povijest su mi definitivno neki od manje dražih predmeta.
Sda itdeš u četvrti razred srednje škole. Znaš li što nakon toga? Kvantna fizika? MIT?
Vjerojatno ću upisati PMF.
Dorijan, ti nisi jedini u obitelji - stariji brat ti je međunarodni i državni prvak, sestra ti je s 15 godina bila državna prvakinja u programiranju.
Definitivno sam počeo zbog brata, ali sam nastavio i bez
brata.
Možda je lani bila grozna godina zbog korone, ali je bila
odlična za informatiku.
Što se tiče berbe medalja to je bila odlična godina. Ukupno kad zbojimo na svjetkoj informatičkoj olimpijadi i ovoj srednjoeuropskoj, četri zlatne medalje, od čega su Dorijanove dvije i Patrikove dvije. Hrvatska je s time jako puno napredovala i jako puno dobila s njima dvojicom u toj cijeloj priči.
Jeste li vi dojma da raste interes za ovakve darovite učenike koji postižu izvrsne rezultate, i od države i od medija?
Prije je bavljenje informatikom bilo rezerviranoza pojedince koji su se time bavili, to je bio neki ono freak show kojim su se bavili samo odabrani. Danas kako se u medijima to promovira ideja IT i kroz startup-e i naše uspješne informatičke tvrtke, tako i broj onih koji se time žele baviti i koji to rade je puno veći. Na ovoj visokoj razini ta brojka se ne mijenja unutar tih godina jer ipak ne možete tako lako dostići te visine. Što ste vi bliže vrhu te svjetske ljestvice vama treba puno puno više vremena i rada da se pomaknete za jedno dva mjesta u tim poretcima.
Možemo li motivirati ove male genijalce da ostanu u
hrvatskoj, da ne odu negdje van?
Trenutno je ideja da pokušamo motivirati naše maturante da
pokušaju ostati u Hrvatskoj barem prve tri godine ili na FER-u
ili na PMF-u da stječu to osnovno iskustvo i znanje, a onda ih je
teško zadržati da ostanu dalje. Dosta je popularan ETH-a u
Zurichu gdje odlaze na nastavak školovanja i na doktorski
studije. Oni odmah čim krenu na fakultete dobivaju ponude od
međunarodnih firmi za bavljenje ljetnim praksama gdje onda stječu
ta iskustva i malo po malo odlaze iz Hrvatske. Ona nada koja može
postojati je sve više nekih domaćih startupova koji zadržavaju te
ljude u Hrvatskoji i oni ostaju raditi za nas. Mi imamo onda
problem s držanjem tih priprema jer se olimpijci jako kratko
zadrže u Hrvatkoj jer brzo odluče da moraju ići dalje uhvatiti
posa i tako ide ta priča
Dorijane, koja je sljedeća medalja? Gdje ideš na sljedeće natjecanje?
Sada je zimska pauza pa nema natjecanja, pripremamo se za buduća.
Gdje si sve bio? Biće da si obišao cijeli svijet s informatikom.
Na informatičkim natjecanjima bio sam u Sofiji, u Inopolisu, u Baku, u Slovačkoj, New York.
