Bašak Šahin Dum progovorila je za hrvatske medije o stanju ljudskih prava u Turskoj, načinu na koji pojedine zemlje koriste termin terorizma za obračun s političkim protivnicima, kao i poštivanju međunarodnih i domaćih obaveza Hrvatske da štiti svoje i strane državljane od političkog progona.
U hrvatskom pritvoru gotovo dva mjeseca
"Ja sam sunitska Turkinja iz srednje klase zbog čega moja priča nije dobar primjer za one koji žele saznati nešto o tome kako se ljudi u Turskoj uključuju u aktivizam. Ima, naravno, još ljudi poput mene, ali nismo većina. Počela sam se aktivirati ne toliko zbog osobnog iskustva, već iz osjećaja prema problemima drugih ljudi. Da dolazim iz kurdske, alevitske ili radničke obitelji, kao većina aktivista, uzrok politizacije bilo bi osobno siromaštvo ili potlačivanje. Ovo naglašavam kako ne bih dala krivu sliku", kazala je u intervjuu Nikoli Vukobratoviću za H-alter turska aktivistica Bašak Šahin Duman koja se trenutno nalazi u hrvatskom zatvoru. U pritvoru je već gotovo dva mjeseca čekajući odluku o izručenju u Tursku u kojoj je osuđena na šest godina i tri mjeseca zatvora zbog terorizma.
'Riječ Kurd ne postoji ni u rječniku'
Bašak je ispričala kako se riječi kao što su "Kurdi", "Armenci" ili "Aleviti" ili ne izgovaraju ili se koriste samo kao uvrede. Vjerski i patrijarhalni turski sistem je kaže, prvo počela propitivati u godinama kada se počela osjećati potlačenom kao žena. "Važan preokret za mene je bio kada sam iznenada i neočekivano saznala da Kurdi doista postoje. Odrasla sam na zapadu Turske u godinama prljavog rata, uz 'obrazovanje' koje ti može reći sve npr. o probavi žaba, ali ti nikad neće spomenuti riječ Kurd koja ne postoji ni u rječniku", kazala je objašnjavajući kako je za nju Kurd ranije značilo isto što i "terorist". "Činjenicu da postoji 33 milijuna Kurda saznala sam tek pred kraj svojih tinejdžerskih godina, unatoč tome što me uvijek zanimalo sve od antropologije do kvantne fizike! Nisam samo shvatila da sam protiv svoje volje bila sudionik i podržavatelj prljavog rata protiv Kurda, nego sam se osjećala prevarenom i poniženom kao Turkinja", ispričala je Bašak.
Nakon uključivanja u borbu za političke slobode, bilo u studentskom pokretu, pokretu za ljudska prava ili radničke štrajkove, Bašak, kako je kazala, nije trebalo dugo da se susretne s policijskim i državnim nasiljem. "Bila sam uhićivana mnogo puta, uglavnom nakon što bi policija napala prosvjede. Ti prosvjedi su uglavnom bili studentske akcije za znanstveno, svima dostupno besplatno obrazovanje na materinjem jeziku, protiv povećanja školarina, protiv antidemokratskih "kazni" za studente, zatim prosvjedi protiv seksualnog nasilja i silovanja, mučenja i nestanaka uhićenih, protiv ubojstava u zatvorima i drugih protupravnih policijskih ubojstava, prosvjedi na Međunarodni dan žena ili prosvjedi za prava Kurda", kaže aktivistica.
Policijska represija
"Na mnogim prosvjedima svega minutu, dvije nakon što smo se okupili, policija bi nas žestoko napala. Jedva smo stigli podijeliti izjave novinarima, a već bi nas pretukli i uhitili. U pravilu bi nas također i pustili, ali tek nakon što smo proživjeli maltretiranje u postaji. Psihička i fizička tortura je rutina, a i seksualno zlostavljanje je često. I osobno sam bila više puta ozlijeđena, sa slomljenim nosom, rebrom, prstom ili zubom. Ne mogu se ni sjetiti točnog broja uhićenja, znam samo da je preko trideset, ali to nije nikakav poseban 'uspjeh', toliko je skupio svaki aktivniji student u par godina", kazala je.
Bašak je u konačnici izbačena s fakulteta, ali nije odustala od prosvjedovanja. Na prosvjedu na kojem je uhićena i nakon kojeg je osuđena, sudjelovala je, kaže, zbog novih zakona koji su služili tome da samo legaliziraju represivne prakse koje su se ranije provodile ilegalno. Na primjer, kako je objasnila, protupravna policijska ubojstva su se praktički ozakonila Zakonom o posebnim ovlastima policije. Središnji prosvjed protiv tih zakona odvija se u Ankari, i iako je bio prijavljen i legalan, policija je napala studente, novinare, sindikaliste ni deset minuta nakon njegova početka. Ona je uhićena sat vremena nakon završetka prosvjeda u sasvim drugom dijelu grada. "To je bio prvi put da su se novi antiteroristički zakoni primjenjivali za obični prosvjed. Iako su i prosvjed i organizacija koja ga je prijavila bili legalni, država je proglasila da iza njega stoje terorističke namjere i svatko tko je na njemu sudjelovao mogao je biti osuđen jer djeluje s terorističkim namjerama", kazala je.
U Turskoj joj je ugrožen život
Još prije pravomoćne presude odselila se iz Turske u Njemačku, kao i mnogi njezini kolege. A zatim je došla i u Hrvatsku, ne znajući da je njezina mogućnost putovanja odnedavno znatno ograničena međunarodnom tjeralicom koju je objavila Turska. U Hrvatskoj je odmah uhićena te trenutno čeka odluku suda o izručenju, odnosno policije o azilu.
Bašak je kazala kako očekuje odbacivanje zahtjeva za izručenjem i dobivanje političkog azila, jer to proizlazi iz međunarodnih zakona. "Zahtijevam to jer imam jasne dokaze kako sam progonjena zbog političkih razloga i zato što je država koja me progoni poznata po svojim represivnim politikama, posebno prema zatvorenicima. Čak je i slučaj u kojem sam osuđena vrlo jasan primjer toga kako su društveni aktivizam i sloboda govora izloženi represiji. Također, činjenice jasno pokazuju kako izručenje u Tursku dovodi u pitanje moju sigurnost", kazala je ilustriravši to poznatim masakrom zatvorenika u zatvoru Ulucanlar 1999., kada je vojska zatukla deset političkih zatvorenika metalnim šipkama s čavlima.
"Godinu nakon toga, u dvadeset zatvora je ubijeno dvadeset i osam političkih zatvorenika od čega je šest žena zapaljeno u njihovim ćelijama. Nema kazne ni za odgovorne u slučaju odsijecanja ruke zatvoreniku Veli Saçiliku prilikom mučenja, ni silovanja zatvorenice Arzu Torun, kao ni u posljednjem slučaju kada je otkriveno da je preko osamdeset kurdskih maloljetnika sustavno seksualno zlostavljano u maloljetničkom zatvoru u Adani", ispričala je Bašak.
