Jednom davno, negdje u prvoj polovici osamdesetih, Mick Jones je napustio The Clash i krenuo u potragu za tajnom formulom koja će ujediniti elemente plesne glazbe i rock'n'rolla. Prema vlastitom priznanju, nikad je nije uspio pronaći iako je, u nekoliko navrata, došao sasvim blizu.
Ono što nije pošlo za rukom jednom od najvećih britanskih skladatelja, u posljednje vrijeme pokušavaju bezbrojni bendovi s obje strane Atlantika te jedan francuski kojeg smo u utorak imali prilike vidjeti u Tvornici kulture.
M83, skupina francusko-španjolskog kantautora Anthonyja Gonzaleza zagrebački je klub napunila do zadnjeg mjesta iako se mora priznati kako je većinu okupljenih doveo medijski hype, a ne dosadašnja im izdanja.
Za razliku od prilično blijedih albuma, M83 su koncertno sasvim solidan bend koji je Tvornicu naizmjenično pretvarao u nabrijani techno party, moćni indie-rock raspašoj i mjesto kao stvoreno za psihodelično sanjarenje.
Njihove pjesme, od kojih vrijedi izdvojiti fantastičnu "Midnight City", fino osciliraju iz meditativno sporog u divljački brzo, jedva čujne sampleove u sekundi pretvaraju u zaglušujuće baseve, zbog čega se na trenutke činilo da se pred nama izmjenjuje gomila žanrovski potpuno oprečnih bendova.
Međutim, kad su se svjetla pozornice ugasila, shvatio sam da se od čitavog koncerta najmanje sjećam same glazbe. što me dovelo do zaključka da, kada se medijski hype ispuše, ekipa Anthonyja Gonzaleza ipak postati samo još jedni od bezbrojnih, izgubljenih tragača za onom tajnom formulom s početka teksta.
