Bojan je 27-godišnji bivši ovisnik o kocki. U svijet kockanja ušao je kao maloljetnik i tada je njegov život krenuo nizbrdo.
"Meni se dogodilo to da sam ubacio 50 kuna i dobio sam sto eura i tu je počeo moj pad. Ja sam počeo sa 17 godina, imao sam 21 godinu i već sam bio toliko iscrpljen od toga svega. Toliko mi je to ušlo u psihu i učinilo me depresivnom osobom da nisam mogao funkcionirati bez veće količine novca kod sebe", rekao je Bojan Jurić, bivši ovisnik o kockanju.
S tim se problemom sureće sve veći broj mladih u Hrvatskoj. Kladionice i kockarnice dostupne su na svakom mjestu, a u nekim kinima uz ulaznicu dobivaju i vaučere od 35 kuna za kasino.
"Ja sam sveukupno bio u kocki 5 godina i ja sebi nisam mogao reći istinu da sam ja kockar da sam ovisnik o kocki. Ja sam mislio ja mogu ja mogu. Uvijek mi je bilo u glavi da se izvučem iz toga da vratim novac koji sam izgubio ali taj dan nikad nije došao", dodao je Bojan.
Dugovi i problemi samo su se množili.
"Dosta puta bi lagao prijateljima i roditeljima da idem na nogomet. Nakon nekog vremena svi su počeli kužiti da se sa mnom nešto događa i nisu me puštali bez nadzora pa bi čak lagao da idem igrat nogomet", otkrio je Bojan.
Kaže, adrenalin dobitka bio je jači od njega. Ali shvatio je da je pretjerao i da mora promijeniti život.
"Ne vidim nikakve razlike između jednog narkomana i ovisnika o kocki. To je ista stvar, samo na drugi način", pojasnio je Bojan.
Alarmantan je podatak da je u Hrvatskoj čak 50 tisuća ljudi ovisno o kockanju, a 100 tisuća ih kocka na rubu ovisnosti, kaže psihijatar Ante Bagarić koji takvu vrstu ovisnosti naziva epidemijom.
"Primjer, dolazi čovjek koji je za jednu večer prokockao. Prvo je bio dobar, a kasino je naštiman nakon 50 tisuća eura, a onda se ta dobrota istopila i na kraju je iz kasina izišao da je prodao očevu kuću, svoju kuću, auto i izišao je s 300 tisuća eura duga", prokomentirao je Ante Bagarić, psihijatar u KB Vrapče.
Bagarić ističe da ovisnici često puta traže pomoć i dok negiraju ovisnost. Bojan je shvatio da ima problem i potražio pomoć.
"Meni recimo je pomogao jedan svećenik, obitelj i zajednica Cenacolo koja mi je dala puninu života. Nekome drugom može pomoć psihijatar, neka institucija. Svatko može nać sebe u nekoj od pomoći koje nudi država, koje nudi društvo. I mislim, svjestan sam i siguran sam da meni nitko nije mogao pomoći dok ja to sam nisam prihvatio da sam ja u banani i da sam ja jedan ovisnik koji treba pomoć", kazao je Bojan.
Nakon teške borbe Bojan se riješio ovisnosti i okrenuo se plemenitom radu. Sad radi i pomaže drugima koji se bore s ovisnošću.
