Iza te vanjštine krije se duboko istraumatizirano biće, koje je prošlo životni pakao. Roditelji su ga zlostavljali od rođenja.
Dvorac Ribnik i Anno ekipu napustio je u subotu. Bio je najmlađi, ponekad i najiiritantniji natjecatelj.
"Pa ja sam bio svjestan toga i radio sam sve to namjerno odnosno namjerno sam bio svoj. Kao i u svakodnevnom životu ja i svakodnevno ljude nerviram možda ne u tolikoj mjeri, ali ih nerviram", izjavio je Tin Mlivić, bivši natjecatelj Anna.
Nije Tin u Anno ušao kako bi naučio srednjovjekovne zanate ili
stekao nove prijatelje. Ušao je s ciljem da proširi vlastiti
i već dobro uhodani biznis – vladanje društvenim mrežama.
"Svoja pojavljivanja naplaćujem jako puno, najviše što sam
naplatio pojavljivanje je 17 tisuća kuna, a slike na
društvenim mrežama naplaćujem od 100 eura najmanje pa na više",
dodaje.
I prije Anna išlo mu je dobro – sam si plaća stan u Zagrebu,
odjeću, školovanje. Zvuči bajkovito. No, njegov život do nedavno
je bio daleko od bajke.
"Ja sam imao polusestru, moji mama i tata nisu imali novaca
zato što su koristili na razne opijate, na razne droge
alkohol i htjeli su me pobaciti, ali mama se od tih novaca
napila i nije me pobacila. Zato što je alkohol bio bitniji. Ali
drago mi je da me nije pobacila zato što sad ne bi bio tu.
I baka i dida su me onda uzeli i živio sam do sedme
godine s njima".
Tada je poželio imati ono što imaju i ostala djeca – mamu i tatu.
"I onda sam došao živjeti kod mame i tate, deset mjeseci sam živio s njima i oni su me doslovno zlostavljali, ubijali u pojam na svakakve moguće načine. Najgore je bilo kad sam čak jeo svoju krv i takve stvari što je ljudima apsurdno. Mama je pravila za ručak juhu. Odnosno mama, ne mogu je nazvati mama. Znači pravila je za ručak juhu i ja općenito baš ne volim jesti pretjerano meso, ali iznutrice pogotovo i meni se želudac jednostavno dizao. Ona je mene tjerala da ja to jedem i razbila mi je nos i krv je kapala u juhu, a ja sam to jeo sa žlicom", priča Tin svoju tužnu životnu priču.
To čak i nije najgore u ovoj suludoj priči.
"Pa to je bio jedan od rijetkih trenutaka kad sam jeo za stolom. Inače sam jeo ispod stola jer su me smatrali manje vrijednim odnosno kao psa. Spavao u mračnim prostorijama, zatvarali su me, zlostavljali na svakakve moguće načine.
Kad je škola otkrila te strahote, Tin se vratio baki i djedu. Roditelje ne viđa, a čak ni ne zna koliko ima braće I sestara.
Koliko god mu je bilo grozno, danas o tome priča s lakoćom.
"Ja sam zapravo zahvalan njima na tome što su mi radili sve što su radili jer vjerojatno ne bi bio ovakva osoba kakav sam sad", poručuje.
Ta osoba može vam se i ne mora svidjeti. Ali ne možete ne cijeniti njegovu borbu da iz svega što mu se dogodilo ne iziđe kao žrtva.
"Ljudi misle da sam ja razmaženo derište koje leži na novcima. Jednim dijelom jesam razmažen, ali razmazio sam se sam, zato što sam sve sam stekao", kazao je.
Još uvijek ide u školu, ali već je uštedio nešto novca za stan i auto, za stabilnost koju nikada nije imao. Nakon Anna otvaraju mu se i neke druge priče. Zaljubio se i baca se na pjevačku karijeru. I više ga ni najmanje ne brine što će tko reći. Jer on, za razliku od mnogih znatno starijih, zna što je jedino važno.
"Sretan sam kad se pogledam u ogledalo", kazao je za kraj.
