Majka Josipa i sin Josip zive u trosnoj kuci bez struje i vode. Jedini izvor prihoda im je socijalna pomoc i par stotina kuna doplatka. Ovakvih prica u baranjskom selu Luc - ima vise, no mjestani ovu obitelj ipak po necemu razlikuju od ostalih. Po dobrom srcu, obiteljskoj brizi i ljubavi, ali i nesebicnom pomaganju svima kojima su okruzeni.
'Kukuruz dobivam od jednog covjeka, radim mu zemlju pa onda ono sto odradim zemlju to meni da kukuruz', kaze Josipa Satner. Unatoc teskoj situaciji, zivotu u trosnoj, vlaznoj kuci, bez struje i vode, Josipa svakoga jutra priprema sinu dorucak. Struje nema i nikad je nije imala, a novca, kaze, nema da je prikljuci 'Ja bih joj najbolje mogao pomoci kad bi zavrsio skolu, otisao negdje raditi i kad bih joj pomogao', kaze njezin sin Josip.
Josipa i sin zive od 1100 kuna socijalne pomoci i 300 kuna doplatka. Iako bi pomoc dobrodosla njima, Josipa pomaze starim i nemocnim osobama u susjedstvu. 'Pokazala je veliko srce i ona pomaze sama drugim ljudima', kaze Jelena Podnar iz Baranjskog Petrova Sela, a prenosi Dnevnik.hr.
Josip ima samo jednu zelju
'Nije u novcu sve, najvaznije su vrijednosti da se nauci djecu kako treba voljeti, kako treba pomagati drugima', kaze njihova susjeda Irina Maksimovic. Josip, skroman i sretan, ipak nam je na kraju otkrio da ima samo jednu zelju.
'Meni ne treba ni Internet ni tv ni kompjuter. Samo da imam struju i da se mogu normalno tusirati i okupati kao sva normalna djeca', rekao je.
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/nemaju-ni-oni-ali-nesebicno-pomazu-drugima-josip-ima-tek-jednu-zelju-da-imam-struju-i-da-se-mogu-okupati-kao-sva-normalna-djeca---376099.html
