Čak 25 godina nakon vojno-redarstvene akcije Oluja i koji mjesec manje od 25. godišnjice završetka rata u Hrvatskoj, učinjeni su prvi koraci prema normalnosti u odnosima prema Domovinskom ratu, prema Srbima u Hrvatskoj i prema ostavštini zločina koji su se dogodili s obje strane. Premijer Andrej Plenković i HDZ su dogovorom s SDSS-om uspjeli u nastojanjima da potpredsjednik Vlade za društvena pitanja, Boris Milošević dođe u Knin na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te S druge strane, ministar branitelja Tomo Medved bit će na obilježavanju godišnjice zločina u selu Grubori.
Pozornost javnosti uoči obljetnice 5. kolovoza izazvali su govori zastupnice SDSS-a Anje Šimprage koja je u Saboru ispričala svoju izbjegličku priču nakon Oluje te Facebook status Borisa Miloševića koji je objavio da mu je nakon Oluje ubijena baka te da mu nije lako otići na proslavu. Dio branitelja revoltiranih tim potezima, najavljuje kako će se u Kninu pojaviti u majicama s HOS-ovim amblemom i pokličem "za dom spremni".
Premijer Andrej Plenković je poručio da smatra da to "dobro i korisno, korisno prije svega za odnose u hrvatskom društvu, odnos prema srpskoj manjini u Hrvatskoj, prema recentnoj prošlosti i snažna je poruka Hrvatske prema svim partnerima koji gledaju kako Hrvatska funkcionira danas".
Kontroverzan govor
Iako se Plenković u objašnjavanju svojih političkih stavova često referira na utemeljitelja HDZ-a i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, on je prije 25 godina, kod prolaska vlaka slobode kroz Knin 1995. godine, održao je vrlo kontroverzan govor usmjeren prema hrvatskim Srbima, kojeg je objavio RTL, prenosimo u cijelosti.
"Hrvatice i Hrvati, draga hrvatska mladeži, hrvatski vojnici, dragi Kninjani onoliko koliko vas je ovdje ostalo i koliko ste se vratili i svi vaši gosti koji su se okupili danas.
Zaista, na ovaj dan koji možemo prihvatiti ovo što je rekao general Čermak, da ga možemo nazvati danom završetka hrvatskog povijesnog križa. Obično sudionici povijesnih događaja i nisu svjesni dalekosežnosti zbivanja u kojima sudjeluju. Ovo što smo mi danas učinili dovevši ovaj 'Vlak slobode' iz Zagreba glavnog grada svih Hrvata u Knin, kraljevski hrvatski grad, na putu za Split u hrvatsku Dalmaciju postojbinu hrvatske državnosti, ovo nije ni izdaleka tek otvaranje željezničke pruge, ovo nije tek oslobađanje ovih do sada okupiranih područja. Ovo je stvaranje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku državu, za buduća stoljeća.
Tako dugo dok su bili u Kninu, dok je Knin bio pod okupacijom, tako dugo budućnost Hrvatske države nije bila sigurna, a od 'Oluje', od ovih naših dana ona jeste. Nikada više i nitko je neće moći ugroziti. Knin je bio, ne samo prijestolnica hrvatskog kralja Zvonimira, Knin je bio glavni grad Kraljevine Hrvatske i onda kada nismo imali više vladara i svoje narodne krvi, sve do 1522. godine dok ga nisu osvojili turski osmanlijski osvajači i dok zajedno s njima nisu došli i oni koji su do jučer bili u tom našem hrvatskom Kninu. Ali danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće, koji nije dopuštao da hrvatski narod bude zaista sam svoj na svome, da Hrvatska bude jednom sposobna za samostalan i suveren život pod kapom nebeskom u svjetskoj zajednici suverenih naroda."
Knin kao 'jazbina četničkog antihrvatstva'
"Preostaje na hrvatskim povjesničarima da danas u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj objasne kako je to taj Knin postao jazbina četničkog antihrvatstva. Taj Knin koji je znači kao što rekoh bio glavni grad Hrvatske do 1522. godine, taj Knin u kome je sve do usprkos tome što su pravoslavnom pučanstvu davane kojekakve olakšice od turskih vremena, pa austrijskih, pa mađarskih, pa se množilo, ali ipak sve do kraja prvog svjetskog rata u Kninu je bila dvostruka većina hrvatskog pučanstva. U vrijeme ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom u bivšu jugoslavensku zajednicu u Kninu je prema popisu pučanstva iz 1910. godine bilo 68 posto hrvatskog pučanstva, a 32 posto srpskog, pravoslavnog. A sada, 1991. godine bilo je svega 14 posto hrvatskog pučanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86 posto srpskog.
Trebat će ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zašto je to Knin postao četnička jazbina i zašto su, ne samo napustili Knin, nego onda poveli sa sobom i sve ono što je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju priključenja ovih hrvatskih krajeva ili velikosrpskoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji. Ne znate možda vi mnogi mladi da je '41. godine kad se čitava bivša Jugoslavija raspala, da su u Kninu, kninski odvjetnik Niko Longo Novaković i pop Momčilo Đujić sastavili popis u ime sto srpskih intelektualaca i u ime sto tisuća Srba i zahtijevali, nudili se fašističkoj Italiji da fašistička Italija pripoji ovu kninsku krajinu i Dalmaciju Italiji. Vi ne znate i to da su ovdje iz Knina, kada su hrvatski komunisti, pa i oni srpski koji su bili u komunističkom pokretu poveli antifašističku borbu, da su ti Kninjani koje sam spomenuo tu u Otriću, 11. kolovoza '41. potpisali sporazum s Talijanima protiv nezavisne države Hrvatske, a sa fašističkom Italijom za borbu protiv hrvatstva.
Prema tome, šta je to bilo povijesno da je Knin bio takav užas antihrvatski koji ih je doveo do toga da i '90-te započnu borbu protiv samostalne, demokratske Hrvatske, ali evo koji ih je doveo i do toga da neslavno nestanu iz Knina i iz ovih krajeva kao da ih nikada nije ni bilo.
Ali da bismo to postigli, draga hrvatska braćo i sestre, morali smo ujediniti razjedinjeno hrvatstvo, morali smo prikupiti svu hrvatsku pamet, a odbaciti svu hrvatsku glupost, morali smo stvoriti svoju hrvatsku vojsku, svoju hrvatsku oružanu silu s kojom smo bili kadri da ih pobijedimo i da svijet uvjerimo i da mu dokažemo da smo kadri da svoju zemlju očuvamo i da njome vladamo.
Ovdje u Kninu stvarali su svoju srpsku državu da je ujedine s onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. Ovdje u Kninu govorili su da imaju tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana. Kao što rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gaće."
Križ od Zvonimirovih vremena
"Već sam danas rekao, da nas je taj pothvat 'Oluje' i prije toga hrvatskog ljeta '95-tog tu u bosanskom zaleđu mnogo koštao, milijardu kuna. Rekao sam, međutim da smo zaplijenili i zarobili njihovog naoružanja, ratne tehnike i svega onoga u tvornicama što je dvostruko vrednije. Ali, treba spomenuti i ovo, to oslobođenje Knina i središnjih hrvatskih krajeva odavde pa do pod Zagreb, do Siska, 28 kilometara od Zagreba su bili.
To smo morali platiti i krvlju. U toj operaciji izgubili su živote oko 200 hrvatskih ljudi i više od tisuću hrvatskih vojnika i civila bilo je ranjeno. Prema tome, nisu samo bježali, pokušali su pružati otpor, i njih je poginulo više nego li tri puta naših ljudi. Ali, to je znak da ćemo znati cijeniti to što smo izvojevali i pod cijenu hrvatske krvi i nikom više nikada nećemo dopustiti da nam ugrozi ovu našu slobodu, ovu našu demokraciju, ovu našu lijepu Hrvatsku zemlju u kojoj mora biti mjesta, ne samo za sve hrvatske ljude ovdje, nego u kojoj moraju naći svoje mjesto i svi oni izgnani Hrvati iz Hrvatske koje sam u Gospiću pozvao da se vraćaju. A, razumije se, od plodnih kotara pa do svih ovih krajeva koje smo oslobodili ima mjesta za sve naše ljude i slaviti će naš narod tu svoju slobodu i izgraditi će tu svoju Hrvatsku za koju je palo od Zvonimirovih vremena pa do danas premnogo hrvatskih ljudi, za koju je prepatilo premnogo hrvatskih sinova i u tamnicama i Venecije i Beča i Peste i Beograda. I iz sve te hrvatske povijesti znali smo izvući pouke da bismo došli evo do ovog današnjeg dana slobode koji je zaista kraj na hrvatski križ, jer ono što nam je preostalo Vukovar, hrvatski simbol, istočna Slavonija i Baranja, to je na istoku Hrvatske zemlje, Hrvatska zemlja je sada jača, ne samo jača, nego potpuno učvršćena sa oslobođenim Kninom i ovim središnjim hrvatskim krajevima. I taj preostatak oslobodit ćemo ako bog da uz pomoć međunarodne zajednice na miran način bez žrtava, a ako to neće biti moguće onda sa svojom silom.
A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska, čitavu Hrvatsku moramo oživjeti, čitavu Hrvatsku moramo početi izgrađivati da ona bude zemlja na koju se može ponositi svaki Hrvat, kao što to već danas može, ali i zemlja bogatstva i sreće svih hrvatskih ljudi. Neka je vječna slava svim onim hrvatskim junacima i vitezovima koji su dali svoje živote za to da bi danas hrvatski barjak mogao biti na Zvonimirovoj tvrđavi, da bi Hrvatska mogla imati sigurnu budućnost. I neka nam vječno živi jedina nam Hrvatska.", rekao je Tuđman u Kninu 1995. godine.
