O razlozima i povijesnim činjenicama koji ukazuju zašto 30. svibnja ne bi trebalo obilježavati Dan hrvatske državnosti već sam više puta pisao, pa ovaj put neću ponavljati poznatu argumentaciju. Uostalom, kao da su (povijesne) činjenice, ili njihov izostanak, u hrvatskom društvu ikad predstavljale presudan faktor pri zaključivanju i odlučivanju. S druge strane, datum kada nešto obilježavamo uistinu ne mora biti utemeljen na stvarnom povijesnom događaju.
Jer, da mora, tko zna kada bi kršćani slavili svoja dva najveća blagdana. I tako dolazimo do ključnog "nesporazuma" oko Dana državnosti. Već godinama je jasno da puno veći problem od dana obilježavanja predstavlja način odnosno sadržaj obilježavanja. Jer, koliko god zabrinjavajuće izgleda nemogućnost postizanja konsenzusa oko datuma tog najvažnijeg državnog praznika puno bi više brige trebala izazivati spoznaja da sami državljani već dugo ne osjećaju potrebu da na taj dan, kad god on bio, išta i žele obilježavati.
Glavno je biti član HDZ-a
Razlozi zašto je tomu tako su brojni, a onaj najvažniji svodi se na privatizaciju državotvorstva i domoljublja od strane jedne političke stranke. S obzirom na to da članovi te stranke sebe doživljavaju najzaslužnijima u stvaranju samostalne hrvatske države posljedično upravo oni imaju i najveća prava u zastupanju i obrani hrvatskih državnih interesa. Svi ostali, po njihovu mišljenju, to rade neiskreno jer Hrvatsku nikada nisu niti željeli niti voljeli. I nema veze jeste li dobrovoljno branili Hrvatsku u ratu, jeste li građanin koji poštuje zakone i plaća poreze, jeste li vrhunski znanstvenik, uspješni poduzetnik ili skromni poljoprivrednik, sve je to manje bitno ako niste član, ili barem simpatizer, HDZ-a.
Odnosno, gledano iz drugog ugla, iako kao punoljetni građanin niste sudjelovali u obrani domovine, ali ste zato sudjelovali u pljački iste, ako sa strancima sklapate poslovne dogovore koji idu na štetu Hrvatske, ili ako ste rušili jugoslavenski komunistički režim zbog nedemokratičnosti i netransparentnosti, ali su vam korupcija i zapošljavanje po stranačkoj i rođačkoj liniji danas potpuno normalne pojave, sve to neće ugroziti vašu državotvornu, domoljubnu, i samim time povlaštenu poziciju u društvu, ako ste član ili simpatizer spomenute stranke.
Iz svega navedenog dalo bi se zaključiti da atmosfera u kojoj se odvija ovogodišnje obilježavanje Dana državnosti predstavlja odličan rezime tridesetogodišnjeg procesa hrvatskog državotvorstva. Prvo, svima je jasno da je društvo (i dalje) podijeljeno. I što je najvažnije, ne oko nebitnih stvari. Nažalost, prevelikom dijelu stanovništva patriotizam i nacionalizam su i dalje sinonimi; njima je NDH i dalje ispunjenje sna o hrvatskoj državi, a ne zločinački projekt; Jugoslaveni i komunisti su im još uvijek veći neprijatelji od nepoštenih Hrvata; u nacionalnim, vjerskim, seksualnim i ostalim različitostima ne vide bogatstvo, već ponajviše prijetnju; za svaki zločin koji su počinili Hrvati uvijek imaju opravdanje, a za svaku nehrvatsku žrtvu uvijek im nedostaje suosjećanja.
Suprotno sveprisutnoj tezi Domovinski rat ove podjele nije uklonio nego ih je dodatno naglasio, a u postizanju zajedništva, ili barem konsenzusa oko ključnih civilizacijskih vrijednosti, nisu pomogli niti ulazak u Europsku uniju, odlični rezultati hrvatskih sportaša, a kako stvari stoje pomoći neće niti kriza uzrokovana nezapamćenom pandemijom. Pa ipak, ako je suditi po ovogodišnjoj "proslavi" nešto ipak povezuje sve suprotstavljene strane u hrvatskom društvu – očigledan izostanak interesa za obilježavanjem Dana državnosti.
Poduža kolona osumnjičenih
Uz podjele, drugi problem koji opterećuje hrvatsko društvo, a uz puno simbolike je eskalirao upravo u vrijeme obilježavanja tridesete obljetnice državnosti, mogao bi se jednom riječju nazvati – licemjerje. Što je to licemjerno u hapšenju skupine osoba u akciji koju su zajednički proveli MUP i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta? To što su svi glavni osumnjičeni, koje se tereti da su svojoj državi namjeravali nanijeti štetu u iznosu od nekoliko milijardi kuna, redom visokopozicionirani članovi HDZ-a.
Licemjerno je što udruženi zločinački pothvat nisu organizirali oni od kojih bi se to valjda očekivalo, poput jugoslavenčina, komunjara ili srbočetnika, nego oni koji sebe nazivaju hrvatskim domoljubima. Licemjerno je i to što se ne radi o prvoj organiziranoj akciji s ciljem pljačke Hrvatske od strane visokopozicioniranih hadezeovaca.
Posljednji uhićenici pridružit će se podužoj koloni u kojoj se već nalazi jedan premijer, nekoliko ministara, saborskih zastupnika, gradonačelnika, općinskih načelnika, direktora javnih poduzeća i poduzetnika, a koje se također sumnjiči da su članstvo u domoljubnoj stranci koristili za pljačku domovine. Licemjerno je i da se svi iz te kolone godinama nazivaju demokršćanima; da predstavljaju građane u demokratskim institucijama i da im svećenici kao najuglednijim vjernicima rezerviraju prve klupe u crkvama, a da je njihovo postupanje najčešće u potpunoj suprotnosti i s demokracijom i s kršćanstvom.
Licemjerno je i kad hrvatski građani ignoriraju sve navedeno i bez imalo grižnje savjesti na izborima glasaju za HDZ uz opravdanje da se i dalje radi o "stožernoj, domoljubnoj i državotvornoj stranci" i "jamcu opstojnosti Hrvatske". E to je, a ne datum obilježavanja, pravi problem hrvatske državnosti. Kako proteklih godina tako, bojim se, i u godinama koje su pred nama.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
