Većina stanovnika stanova TLM-a starije je životne dobi te slabijeg imovinskog stanja. To su 'obični' radnici koji su svoj radni vijek proveli obavljajući fizičke poslove u tvornici te do prije nekoliko mjeseci vjerovali da ih je TLM stambeno zbrinuo, no umjesto da žive miran život u mirovini, ti radnici sada strahuju kamo će otići nakon što stanovi u kojima žive budu prodani.
Stanovi su procijenjeni, određena im je tržišna vrijednost, otvorena javna dražba, a rok za podnošenje ponuda istječe 19. rujna. Iz sredstava dobivenih od prodaje radničkih stanova namirit će se glavni vjerovnici TLM-a, a to su državne tvrtke: Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume, Hrvatske vode te još Adrial plus, piše Jutarnji list.
TLM im je dao stanove nakon 1990., kada više nije bilo socijalizma, a time ni stanarskog prava, pa tako ni pravne osnove da stanove otkupe po povoljnim uvjetima. Jedan od stanara TLM-ovih stanova koji se nalaze na bubnju je 67-godišnji Marijan Lučev koji se u TLM-u zaposlio davne 1973. godine.
'Pune 22 godine sam bio pomoćnik na valjku, pa upravljač valjka do 1998., kada sam otišao u invalidsku mirovinu. Firma je 1989. raspisala zadnji natječaj za stanove i tada sam ostao peti na listi. Imao sam sve uvjete za stan, od radnog staža do toga da sam imao ženu i dvoje djece, ali stanova više nije bilo', rekao je Lučev koji je novu priliku za stan dočekao 1991. godine, kada mu je TLM-ova Komisija za raspodjelu stanova uz preporuku sindikata dodijelila stan na čuvanje i korištenje.
Žrtve tranzicije
Dobio je 'stan na čuvanje' u kojem je do tada živio radnik srpske nacionalnosti, koji je početkom rata otišao iz Šibenika.
'Stalno sam kontaktirao našu pravnicu i direktora, pitao o statusu stana, a uvijek su odgovarali da ne brinem, da je to moj stan i da je sve u redu', kazao je Lučev te dodao kako je do promjene došlo 2007. godine kada je TLM na temelju odluke tadašnje Vlade Ive Sanadera privatiziran.
'Čuvarima stanova' 2009. godine ponuđen je ugovor o najmu na rok od pet godina, a kada su ti ugovori istekli (2014. godine) Lučevu je rečeno da ne brine, da će sve biti u redu. Lučev je tada nastavio plaćati najam koji je za stan od 61 četvornog metra bio nešto manji od 400 kuna mjesečno.
'Kroz sve ove godine svako malo sam tražio da mi omoguće otkup, ali nikada nisam dobio odgovor', kazao je Lučev, koji živi od 3000 kuna mirovine, a mjesečno 1000 kuna otplaćuje kredit. Stan bi mogao otkupiti za 35.000 eura, ali je to iznos koji nikako ne može namaknuti. Nema mu tko pokloniti taj novac, a nema te banke koja bi mu, s obzirom na životnu dob i nisku mirovinu, dala kredit, piše Jutarnji list.
Osim stanova, na bubnju se tako našla sudbina 43 obitelji bivših radnika TLM-a o kojima njihova tvtrka nije vodila računa, a nakon privatizacije (2007. godine), nove je vlasnike bilo još manje briga za radnike.
Tko je odgovoran?
Nekadašnji industrijski div koji je prije rata zapošljavao više od 5600 ljudi i davao plaće dvostruko veće od prosjeka svojim je radnicima dao stanove nakon 1990., kada više nije bilo socijalizma, a time ni stanarskog prava, pa tako ni pravne osnove da stanove otkupe po povoljnim uvjetima.
'Ne tražim badava stan, ali bi nam trebali omogućiti otkup po uvjetima po kojima su stanove otkupljivali nositelji stanarskog prava i na rate', kazao je drugi sugovornik koji je stan od 46 kvadrata dobio na čuvanje 1990. godine.
Za otkup stana ponuđeno mu je, kako kaže, 15.000 eura, ali je problem što to mora isplatiti odmah. Taj novac nema, ne može podići kredit, a polog bi morao uplatiti do 19. rujna.
'Ako se ne nađe neko rješenje, morat ću na cestu, a onda se žena i ja možemo samo baciti u more', kazao je očajan bivši radnik TLM-a.