Koncert koji su Tortoise prije više od 10 godina održali u Močvari s vremenom je stekao status legendarnog, što je bilo dovoljno da njihov "povratak na mjesto zločina" propisno napuni klub na Savskom nasipu.
U odnosu na taj nastup, kao i na onaj iz Tvornice 2012., sat i pol svirke u Močvari ostavilo je nešto slabiji dojam premda se njihovim filmičnim, transžanrovskim instrumentalima ni u četvrtak nije imalo previše toga za prigovoriti.
Fascinaciju jazzom i funkom, započetu na aktualnom albumu "The Catastrophist" vrlo su uvjerljivo nastavili i na pozornici, unatoč nepobitnoj činjenci da su najbolji trenuci bez iznimke dosegnuti u meditativnijim skladbama za koje je stvarno teško predvidjeti u kojem će smjeru krenuti nakon jedva čujnog uvoda, najčešće baziranog na jednostavnom, repetitivnom riffu.
Povremeno, Tortoise su se pretvarali u autore "soundtracka" najljepših glazbenih snova ili nekog filma koji ćete zatvorenih očiju vrtiti u svojoj glavi, čak i u slabijim trenucima nas podsjećajući zbog čega smo nekoć davno "opako zabrijali" na taj čudni, neopsihodelični ogranak alternativnog rocka.
Što se nedostataka tiče, moram spomenuti da je koncertu poprilično nedostajao neki klimaks, posebno u skladbama vođenim moćnim grooveom dvojice bubnjara. Također, pomalo se činilo da Tortoise sviraju ponajviše za same sebe, skoro pa sasvim nezainteresirani za želje i reakcije okupljenih. Dio publike je, kao i obično, doživio bend kao glazbenu podlogu za ugodno ćaskanje. Kraj svake izvedbe, međutim, ispraćen je povicima odobravanja i snažnim aplauzom koji je ovu skupinu virtuoza čak dva puta vraćao na bis.
Sve u svemu, bilo je to odrađivanje, ali odrađivanje sa stilom.
