Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević na južnoj strani Savskog pješačko – biciklističkog mosta, na Kajzerici u Zagrebu, označio je početak radova na izgradnji Pilot projekta Greenway – državna biciklistička ruta broj 2, faza pet od ukupno devet.
"Prije svega je biciklistička, ali i pješačka. Riječ je o malom dijelu ogromne rute od 130 km, od granice sa Slovenijom, i prolazilo bi kroz Zagreb. Mi ovdje započinjemo s tzv. petom fazom te rute koja će ići odavde prema Areni Zagreb. Dalje idemo prema Mostu slobode, Mostu mladosti, a onda prema Domovinskom mostu. Biciklistička staza će biti na kruni nasipa. Bit će od ekološkog asfalta i bit će zelene boje kako bi se uklopila u zelenilo i u krunu nasipa. Bit će prvi put da se tako nešto koristi, ekološki asfalt", kazao je Tomašević.
"Prostor uz Savu želimo pretvoriti u prostor prije svega za rekreaciju. Krajnje je vrijeme da se krune nasipa urede. Zahvaljujem Hrvatskim vodama koje upravljaju nasipima da su nam dale suglasnost za projekt", dodao je i otkrio čega će tamo biti osim stalaka za bicikle, odmorišta, i vode.
"Bit će i LED rasvjete uz obnovljive izvore energije, pazeći na svjetlosno zagađenje, pazeći na vizuru. Uključivat će i trake za trčanje, kao i zelenilo budući da ga se tu može i ima pravo postaviti", najavio je uz naglasak da će iz EU fondova biti financirano što više, ali u bitnom dijelu iz gradskih sredstava.
"Realizacija konačno kreće. Sava je zapuštena desetljeće", poručio je.
Pitanje boksova
Govorio je potom i o zbrinjavanju otpada.
"Boksovi se ne smiju postavljati, jer bi to uništilo izgled grada, a s druge strane Grad nema novca plaćati podzemne i polupodzemne spremnike. Usto ne može naći niti toliko lokacija i u tom bi slučaju taj proces trajao sedam, osam godina", istaknuo je.
Kada je riječ o paušalnom plaćanju, naglasio je kako ono mora biti jednako po kućanstvu.
"Ta fiksna cijena je dvaput i triput niža od nekih gradova u Hrvatskoj. Trudimo se držati fiksnu cijenu najnižom mogućom", kazao je i objasnio zašto se mora koristiti jedna vrsta tehnologije spremnika.
"Zbog jedne vrste vozila i komunalne infrastrukture, zatim zašto Grad, kao vlasnik zemljišta u koje se ukopava, mora biti onaj preko kojega ide javna nabava, ne zgrade", kazao je.
"Moramo imati jednu vrstu podzemnih, jednu vrstu polupodzemnih i jednu vrstu boksova. Zasad ostaje odluka kakva jest; podzemni spremnici u centru grada gdje se boksovi ne smiju stavljati. Boksovi kao nužno zlo tamo gdje građani ne stavljaju svoje spremnike u prostor zgrada ili ispred njih i polupodzemni bi došli u obzir da zelene otoke zamijenimo polupodzemnim spremnicima", kazao je te otkrio kako je u javnoj nabavi za sada 50 setova po tri spremnika.
O stadionu
Pričao je potom o sportskim objektima i stadionu.
"Samo nam za Dom sportova treba 170 milijuna kuna i vjerojatno ćemo ga platiti iz proračuna", kazao je
"Za rušenje starog i izgradnju novog Maksimira na istom zemljištu koje je u vlasništvu Grada, potrebno je raspisati model u kojem Grad neće sudjelovati iz proračuna. To je moguće jer se radi o vrlo atraktivnom zemljištu... Na natječaj za pravo građenja se može javiti bilo koji investitor, i Dinamo i bilo koji drugi investitor. Mora izgraditi točno određenu građevinu. HNS zasad nije razgovarao o tome, samo Dinamo", istaknuo je te mu je postavljeno pitanje o zamjenskom stadionu tijekom eventualnog rušenja i nove gradnje Maksimira.
"Tu se vraćamo na Kranjčevićevu, koja ne može ovakva zadovoljiti europske nogometne utakmice što se tiče licencija bez dodatnih ulaganja... Ništa ne možemo riješiti dok se ne riješi ono što se 30 godina nije riješilo, a to su imovinsko-pravni odnosi u Maksimiru. I dalje su u povratu Crkvi parcele gdje bi trebao niknuti stadion", kazao je.
"Ja ne mogu vjerovati da se to 30 godina nije rješavalo. Gledajte, 20 godina je ovo ruglo od stadiona, ulupano je 800 milijuna kuna u to. Ne mogu u tako kratkom vremenu to riješiti, a da nije riješeno niti vlasništvo. Ali rješavamo to", poručio je.
