Iako slove za radišne ljude, Međimurci su sve donedavno bili najslabije plaćeni u državi. Još od 2016. su s prosječnom plaćom od 4653 kune bili na dnu ljestvice županija. No, prema podacima Državnog zavoda za statistiku od 2019. se taj trend mijenja, jer je plaća u Međimurju porasla za 20 posto, na 5589 kuna, a u Virovitičko-podravskoj županiji je ona 300 kuna manja, odnosno iznosi 5261 kunu, piše Jutarnji. Nešto je bolja Bjelovarsko-bilogorska županija s prosječnom plaćom od 5364 kune.
Pravno-regulativni razlozi
Iako su u tim županijama i dalje plaće debelo ispod hrvatskog prosjeka, vidljivo je da su rasle različitom dinamikom. Ekonomist Danijel Nestić smatra da su uzroci toga pravno-regulativne prirode. Naime, u od 2016. do 2019. minimalna bruto plaća je porasla s 3120 na 3750 kuna, odnosno za 20 posto, a kako su sjeverne županije imale najveći broj zasposlenih u nisko plaćenim industrijama, njima je povećanje minimalca najviše išlo u prilog. Prema Nestićevim izračunima, oko 40 posto zaposlenih u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji radilo je u tim sektorima, dok je postotak u Virovitičko-podravskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji oko 25 posto. Osim toga, na sjeveru zemlje se bilježi i niža stopa nezaposlenosti, što znači da poslodavci moraju podići plaće da bi mogli angažirati nove radnike.
Razlike među regijama
Za razliku od sjevera zemlje, gdje najviše ljudi radi na nsiko plaćenim poslovima, u Zagrebu je najviše zaposlenih u u javnoj upravi, obrazovanju i zdravstvu, njih oko 96.000, oko 73.000 ljudi je zaposleno u trgovini, 41.623 u prerađivačkoj industriji, u IT-ju 28.242 i građevinarstvu 24.488. Njihova je prosječna plaća 7468 kuna, odnosno 42 posto više od minimalca u Virovitičko-podravskoj županiji. Na obali su plaće, također veće nego na sjeveru, ali zato što ondje prevladavaju poslovi vezani uz turizam i trgovinu.
U svojoj posljednjoj analizi plaća u županijama Hrvatska gospodarska komora u svojoj posljednjoj analizi plaća navodi da je prisutna znatna razlika u njihovoj visini po regijama, što povlači i razlike u životnom standardu stanovništva, a u određenoj mjeri i pritisak na dinamiku unutarnjih i vanjskih migracija. Smatraju da je izraženije ujednačavanje plaća po regijama "teško očekivati bez promjena u strukturi gospodarstava regija prema djelatnostima veće dodane vrijednosti te inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji". Ističu da je za to potrebna snažnija investicijska aktivnost i više vremena.
Prosječne neto plaće po županijama u 2019. (Izvor: DZS)
Grad Zagreb - 7468 Republika Hrvatska - 6382 Primorsko-goranska - 6350 Zagrebačka - 6316 Istarska - 6307 Dubrovačko-neretvanska - 6260 Zadarska - 5980 Splitsko-dalmatinska - 5938 Karlovačka - 5930 Ličko-senjska - 5861 Koprivničko-križevačka - 5855 Šibensko-kninska - 5821 Osječko-baranjska - 5722 Sisačko-moslavačka - 5667 Međimurska - 5589 Krapinsko-zagorska - 5587 Požeško-slavonska - 5540 Vukovarsko-srijemska - 5490 Varaždinska - 5482 Bjelovarsko-bilogorska - 5364 Virovitičko-podravska - 5261
