Žarko Puhovski smatra da su kandidati pristali na diktat medija koji su ih mučili banalnostima, dok su pitanja koja bi se trebala ticati predsjednika zaobiđena.
"Moglo se uzeti pet, šest stvari iz mandata Stipe Mesića i tražiti mišljenje sadašnjih kandidata. Mene bi zanimalo što misle o umirovljenju 12 hrvatskih generala, je li to bila zaštita pravne države ili politička intervencija. Ili, što misle o križevima u javnim ustanovama, odnosu s Crkvom... Kandidati su nerijetko pokazivali da im nisu jasne predsjedničke ovlasti, pa je, naprimjer, Nadan Vidošević ozbiljno govorio o ulozi predsjednika države u gospodarskim reformama. Dragan Primorac se, pak, opredijelio za štrebersko oponašanje Obamine kampanje", zapaža Puhovski.
Politolog Višeslav Raos, pak, tvrdi kako su kandidati obećavali neostvarivo, te se predstavljali kao mesije koje će spasiti svijet.
"Najviše je na tu populističku kartu igrao Milan Bandić, ali ni Primorac nije bio ništa slabiji", zaključuje Raos.
Zapaža kako su se kao najozbiljniji kandidati predstavili baš stranački ljudi Vesna Pusić, Ivo Josipović i Andrija Hebrang. Nisu radikalizirali ni pretjerivali u obećavanju nemogućeg, a i najviše su uspjeli učiniti na vlastitoj preobrazbi. Pusić i Hebrang su k tome, kaže, iskočili iz vlastite ukočenosti i strogoće, a Josipović je shvatio kako nije produktivno tek ponavljati uvijek iste fraze.
Za razliku od Raosa, Puhovski napore na promjeni vlastite osobnosti smatra kontraproduktivnima. Prema njegovom mišljenju kandidati trebaju prodavati ono što jesu, ne glumiti da su nešto drugo. Smatra kako su Pusić i Bandić jedini ostali to što jesu, dok je Hebrang pokazao da je duhovit kad se pomirio s time da će izgubiti.
Ako gledamo međusobna "ratovanja", na lijevoj strani je bilo mirno, dok si je desnica dala maha. Hebrang je krenuo oštro na Vidoševića i Primorca, računajući da će privesti razumu HDZ-ove birače koji bi mogli zabludjeti pa se p(r)odati spomenutima, a potom su mu oni uzvratili paljbu, istovremeno "pucajući" i jedan po drugome.
Puhovskog se najviše dojmila Bandićeva kampanja bez kampanje. Bandić nije želio sudjelovati ni u čemu, nije polemizirao, kad bi se i našao u društvu protukandidata, ostavljao je dojam da je izrezan od kartona... "Ako Bandić pobijedi, PR stručnjaci moći će zatvoriti tvrtke jer će se pokazati da se može uspjeti i bez toga", kazao je Puhovski za Večernji list.
Josipović dosadan i bezbojan
Dosada i bezbojnost stajale bi Ivu Josipovića pobjede, no budući da je stranački čovjek rezultati su bolji. Računajući da mu glasovi koje dobiva kao SDP-ov kandidat neće dostajati za pobjedu, Josipović je u kampanji pokušavao preskočiti ogradu i ući u tuđe dvorište, pa je koketirao s desnije orijentiranim biračima, obilazio ih u BiH, posjetio rodnu kuću Franje Tuđmana...
Detalje njegova programa znaju rijetki, ali većina je promatrača vjerojatno uspjela zapamtiti da se bori za pravedniju državu.
Osnovna ideja Bandićeve kampanje mogla bi se svesti baš na njegovu rečenicu da će orati kao konj. Hodao je i po Hrvatskoj i BiH i pokazao da je uz male ljude te da je spreman u skupim cipelama zagaziti u blato. I nije se obazirao na ništa negativno niti loše što si je sam napravio ili su ga drugi "piknuli".
Vidošević 'lep k'o greh'
"Njegova je dobra osobina ljepota", pecnula je ironično Vesna Pusić vizualno najmarkantnijeg predsjedničkog kandidata Nadan Vidoševića. Dok je Nadan Vidošević u središte svoje kampanje stavljao ekonomske teme, inzistirajući na tome koliko je to važno za oporavak i budućnost Hrvatske, protukandidati Hebrang i Primorac trudili su se otvoriti biračima oči i dokazati da je Vidošević običan profiter koji se obogatio tijekom rata i privatizacije koja je i počela u vrijeme njegova ministarskog mandata. On se jedno vrijeme branio, a potom je odustao.
Dok je na početku kampanje Andrija Hebrang ostavljao dojam bezgranične krutosti, s vremenom se opustio i počeo pokazivati drugu stranu svoje osobnosti. Utrka za poziciju šefa države k tome mu nije bila jednostavna s obzirom na brojen afere koje su isplivale.
Primorca 'rešetali' tučnjavom i ratom
Vrlo delikatan trenutak izborne Primorčeve kampanje bio je kad mu je protukandidat Vidošević poručio da je "čovjek koji mlati žene nešto najnemoralnije što može biti". Sreća za Primorca da ta opaska nije bila previše zamijećena, pa se više morao usredotočiti na Hebrangove prozivke da je "zbrisao" u SAD za vrijeme rata. Primorac je u središte svoje kampanje stavio korupciju, a sebe pozicionirao kao vrhunskog antikorupcijskog stručnjaka koji zahvaljujući suradnji s FBI-jem zna formulu za uspješnu borbu.
I Pusić je bacala prašinu u oči
HNS-ova kandidatkinja morala je pobijediti predrasudu da je elitistička političarka koja svojom profesorskom strogoćom i intelektualnom nadutošću djeluje kao da podcjenjuje običnog čovjeka, pa se on radije okreće nekome pristupačnijem tipu političara. Uoči prvog kruga izbora može biti zadovoljna jer je zadatak obavila, piše Večernjak.
Za razliku od mnogih protukandidata, Vesna Pusić nije se poigravala demagogijom i bacala biračima prašinu u oči tvrdeći da će kao predsjednica države promijeniti svijet, očistiti zemlju od organiziranog kriminala, napuniti zatvore mafijašima, iskorijeniti mito i korupciju...
