Optužen je za seksualno iživljavanje nad djevojčicom, što je snimio mobitelom, a usto je curici pokazivao i pornografiju.
Živio je s majkom i ocem, rastavljenom sestrom, nećakom i suprugom. Susjedi kažu da se još kao dijete razlikovao od svojih vršnjaka, da se ponašao neobično te da je imao problema sa živcima.
Kao radnik promijenio je dvadesetak tvrtki za koje je vozio kamione, no redom su ga otpuštali, a u jednoj on njih je dobio otkaz jer je kontinuirano krao.
Dok je bio na slobodi, A. M. je slabo izlazio, u kvartu se ni s kim nije družio, bio je šutljiv i povučen, a nije bio sklon ni alkoholu ni drogama.
Jedna susjeda kaže da je "djelovao tako dobrodušno da bi mu bez razmišljanja, da joj je ikad trebalo, ostavila djecu na čuvanje". Srećom, za to nikada nije imala potrebe.
Susjedi pamte i jedan incident koji se dogodio prije deset godina. Jedna mu je trudna žena na ulici prigovorila što se druži s djecom te mu rekla da ih ostavi na miru da se igraju, na što ju je A. M. šakom udario u trbuh.
'Pedofili nemaju empatije prema djeci niti osjećaj da im rade zlo'
"Ne mogu se potpuno izliječiti, ali ako se u zatvoru i liječe, mogu seksualni nagon staviti pod kontrolu", kaže to dr. Gordana Buljan-Flander iz Poliklinike za zaštitu djece, koja je svojedobno radila s 200 pedofila u Oklahomi.
Dodaje kako zlostavljači poput A. M., kojem je dijagnosticirana pedofilija, nisu psihički bolesnici, nego egoistične, narcisoidne osobe bez savjesti i empatije.
U Americi su propisane drakonske kazne od 15 godina, pa do doživotnog zatvora. Zlostavljači mogu izabrati zatvor i tretman kojim će se liječiti. Liječenje pedofila traje tri godine. Amerikanci se koriste kognitivno-bihevioralnim pristupom kako bi pedofili osjetili empatiju prema djeci te se sjetili kako su se sami osjećali kad su bili zlostavljani.
"Kada sam ih pitala kako se dijete osjećalo kad su ih zlostavljali, rekli bi mi 'ukočilo se', no to njima nije značilo da je dijete bilo strah jer oni ne suosjećaju s djecom. Govorili su i da se dijete nije opiralo jer mu se to svidjelo, da ga nije boljelo. Na pitanje kako su se oni osjećali kad su u djetinjstvu bili zlostavljani, rekli bi mi: 'Meni je to bilo grozno, boljelo me je', ali nemaju osjećaj da je to grozno djeci kojoj oni to rade", kaže dr. Buljan Flander.
Zlostavljači dolaze iz svih socijalnih slojeva, ima ih od doktora znanosti do onih koji dolaze iz najsiromašnijih slojeva društva, piše Večernji list.
Vezani članci:
arti-201102230002006
