Od prvog dana 2023. službena valuta u Hrvatskoj postaje euro. Kuna tako nakon 28 godina odlazi u povijest, a Lijepa naša ulazi u eurozonu. A niti to nije prošlo bez kontroverzi. Naime, nakon što je postalo poznato da je motiv Nikole Tesle biti na kovanicama od 50, 20 i 10 centi, iz Srbije su stigle bijesne reakcije.
"Mislim da su svi izabrani simboli jako, jako, jako korisni i prepoznatljivi simboli Hrvatske. Nama je to važno i u vidu nekakvog pozicioniranja", rekao je lani premijer Andrej Plenković i objasnio kako je Tesla došao na kovanicu mimo stručnjaka koji ga nisu stavili među pet motiva o kojima se glasovalo.
"Svi drugi su izabrani od stručnjaka, a Tesla je došao na temelju internetske ankete kao najpoželjniji. Ušao je u petorku i izbacio Dubrovnik", kazao je svojevremeno Plenković.
Nije trebalo dugo čekati, a da se institucije i mediji iz Srbije pobune jer Hrvatska "prisvaja" genijalca. Među institucijama svojom objavom se istaknula Narodna banka Srbije, pandan našem HNB-u, koja je otišla toliko daleko da je najavila da će se zbog ovakvog poteza Hrvatske žaliti Bruxellesu.
"Narodna banka Srbije je mišljenja da bi eventualno stavljanje lika Nikole Tesle na nacionalnu strane kovanice eura, ako Hrvatska postane članica eurozone u narednom razdoblju, predstavljalo prisvajanje kulturnog i naučnog nasljeđa srpskog naroda s obzirom na to da je nesporno da se slavni znanstvenik tijekom svog života izjašnjavao kao Srbin po podrijetlu i rodu", poručili su iz NBS-a.
Iako će na ovim prostori uvijek biti natezanja oko toga kome pripada Tesla, treba napomenuti da je on u prvom redu bio kozmopolit i svjetski čovjek i da je sve svoje posvetio boljitku čovječanstva.
Nikola Tesla rođen je 10. srpnja 1856. godine u Smiljanu kod Gospića, a dolazi iz srpske obitelji. Početak svog školovanja odradio je u Hrvatskoj nakon čega se selio po Europi te na kraju u Ameriku gdje je i umro. Bez obzira na to što nije osvojio Nobelovu nagradu, Tesla je osvojio poveći broj medalja i nagrada, većinu posthumno.
Djetinjstvo i školovanje u Hrvatskoj
Otac Nikole Tesle zvao se Milutin, a majka Georgina Mandić zvana Đuka. On je bio pravoslavni svećenik, a majka neobrazovana inteligentna žena. Pretpostavlja se kako je prezime Tesla nastalo od rimskog naselja Tesleum koje se nalazi pored Raduča, mjesta gdje se rodio Nikolin otac. Također postoji vjerovanje kako je naziv Tesla došao radi njihove genetske osobine izgleda lica - širokih i isturenih prednjih zuba koji su sličili na sjekiru koja se naziva tesla.
Prvi razred škole završio je 1862. godine u Smiljanu te je već tada pokazao afinitete prema igračkama tehničkog sadržaja. U to vrijeme je na potoku Vegancu ispod rodne kuće izradio malo mlinsko kolo kao igračku, također i zračnu pušku od šuplje bazgovine. Navodi se kako ga je zanimao mehanizam sata njegova djeda koji je rastavio ali nije znao složiti nazad. Nakon Smiljana obitelj se preselila u Gospić 1862. godine jer mu je otac kao svećenik imao želju tamo se prebaciti gdje je i unaprijeđen u protoprezbitera namjesnika.
Nikola Tesla je u Gospiću polazio i završio pripremnu osnovnu školu. Govori se da je već tada bio aktivan s tehničkim pokusima te je poznata anegdota u kojoj je želio iskušati kišobran skočivši s krova prizemnice. Kišobran se potrgao, a Nikola završio u krevetu s ozljedama. Poznata je i priča da je još kao dječak pomogao vatrogascima kada im je u svečanom puštanju u pogon zatajila štrcaljka. Bio je brz i shvatio je što se dogodilo, izuo se i odčepio dovod cijevi.
Godine 1870. Nikola je završio treći razred škole te je bio poslan u Rakovac na obali Korane gdje se danas nalazi Gimnazija Karlovac. Svoje školovanje završio je sa sedmim razredom, a maturu je polagao 1873. godine sa 17 godina. Zanimljivost je da je inspektor na maturi bio prirodoslovac Živko Vukasović koji je bio prvi član JAZU-a.
Život u Europi bez završenog fakulteta i zvanja inženjera
Nakon što su mu roditelji pomogli u školovanju, Nikola se odlučio otići u Budimpeštu kada je val telefonije upravo stigao u Europu. Ta prigoda je za Teslu bila odlična jer im je jedan od šefova tog pothvata bio obiteljski prijatelj. Nikolin ujak bio je Pajo Mandić, a njegov prijatelj Tivadar Puskas koji je bio zaposlen u Telefonskom uredu u Pešti. Njemu se pripisuje ideja uvođenja telefonskih centrala. Tesla je tada radio kao crtač u Telegrafskom uredu pa je prošao u centralu i brzo se istaknuo s nekoliko izuma pojačavanja glasa u telefoniji.
Nakon Budimpešte, Puskas ga šalje u Pariz s nadom da će tamo ostvariti svoju zamisao i uspjeti konstruirati motor s okretnim magnetskim poljem. U Francuskoj je boravio od 1882. do 1884. godine. U Parizu je radio u tvrtki Compagnie Continentale Edison de Paris,koja se bavila izgradnjom elektrane istosmjerne struje. Ova tvrtka bila je u poslovnim vezama i pod nadzorom Edison Company-a u New Yorku. Radio je i u Strasbourgu na projektu na koji je donio materijale iz Pariza i uspio, uz pomoć A. Szigetyja, konstruirati svoj dvofazni indukcijski motor. Ovo je jedna od izjava iz njegove biografije o tom periodu:
"Napokon sam sa zadovoljstvom vidio rotaciju uzrokovanu izmjeničnim strujama različite faze bez kliznog kontakta ili komutatora, kao što sam to zamislio prije godinu dana. Bio sam vrlo zadovoljan, ali to se ne može usporediti s delirijem radosti koji je pratio moje prvo otkriće."
Bez obzira na fenomenalan izum, Edisonovo kontinentalno društvo u Parizu ga nije prihvatilo u otkup.
Nakon Pariza, Tesla se seli u Prag 1880. godine kako bi ispunio želju oca da upotpuni svoje školovanje. Bez obzira na to ne postoje dokumenti o tome je li bio upisan negdje ili nije. Vjeruje se da je upisao Tehničko sveučilište u Grazu te da ga je napustio. Smatra se kako nije nikada završio svoje školovanje i zapravo nije postao inženjer, ali to ga nije spriječilo u daljnjim pokusima i izumima.
Odlazak u Ameriku
Nakon što je nastojanje da prikupi sredstva u Parizu kako bi ostvario svoj izum propalo, Tesla odlazi u Edisonovu kompaniju Machine Works u New Yorku. Tamo je bio jako zaposlen i radio je na pregrađivanju 24 različita tipa istosmjernih električnih strojeva i popravljanju električne instalacije parobroda "Oregon". Nije bio zadovoljan tamo te odlazi od izumitelja Thomasa Alve Edisona s kojim se nije najbolje slagao po pitanju istosmjernih strojeva.
U ovom periodu je Tesla opisao svoj sustav radioprijamnika na predavanju u Franklinovu institutu u Philadelphiji 1893. godine. Osim toga, te je godine održao predavanje na skupu Udruženja za električnu rasvjetu u St. Louisu pod naslovom 'Svjetlosne i druge pojave kod visokih frekvencija'. Tom su prigodom predstavljena njegova osnovna načela radiotehnike, sustav antene i sustav četiri strujna kruga u rezonanciji.
Godine 1886. Tesla je dobio odobrenje za iskorištavanje Niagarinih slapova, kada se izjasnilo za primjenu istosmjerne struje. Nakon što je komisija dobila pravo primjene Teslinih patenata, Edisonova je kompanija predložila instalacije trofaznog sustava. Westinghousev plan je bio prihvaćen 1893. godine, a on je predvidio i pretvorbu generatorom proizveden dvofazne struje u trofaznu. Prvi agregat kod Niagarinih slapova je pušten u pogon 15. travnja 1895. godine.
Gdje je umro Nikola Tesla?
Zadnjih sedam godina svog života je Nikola Tesla živio u New Yorku i to od mirovine koje mu je slala jugoslavenska vlada. Živeći tamo pratio je političke događaje u tadašnjoj Banovini Hrvatskoj. Drugu polovicu 1942. godine Tesla je proveo u postelji, odmarajući tjelesno slab i nikoga nije primao u posjet.
Nikola Tesla je umro u svom stanu u New Yorku u petak 8. siječnja 1943. godine. Pronašla ga je sobarica kako je umro sam, bez liječničke pomoći. Nakon smrti ustanovljeno je da je umro u noći s četvrtka na petak. Dva dana nakon njegove smrti radiopostaja WNYC emitirala je govor gradonačelnika Fiorella Henrya La Guardia koji je govorio u njegovu slavu. Supruga američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta izrazila je sućut Teslinoj obitelji. Tijelo Nikole Tesle preneseno je u mrtvačnicu Francka D. Campbello kod Avenije Madison u 81. ulici, a prema želji njegove rodbine je kremirano.
Zadušnica za Nikolu Teslu održala se u protestantskoj crkvi St. John the Divine u New Yorku, četiri dana nakon smrti. Zadušnicu je vodio biskup William T. Manning na engleskom jeziku, a službu Božju na srpskom jeziku završio je svećenik Dušan Sukletović. Na misi zadušnici su bili i tadašnji jugoslavenski veleposlanik u SAD-u dr. Ivan Šubašić i Teslin nećak Sava N. Kosanović.
Od 1956. godine urna s njegovim pepelom nalazi se u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu, a u Smiljanu je te iste godine postavljena spomen-ploča.
