Potvrdit ce to brojni koji su ondje tjednima i koji su odaslali na desetke zamolbi za razlicita radna mjesta, no sve sto imaju troskovi su za smjestaj u hostelima i nadu da nisu uzalud prevalili tolike kilometre.
Da je puno onih koji posao ne pronalaze tjednima, no jos uvijek ne gube nadu, pokazuje i primjer Osjecanke koja je U Hrvatskoj ostavila devetomjesecno dijete i supruga. Smjestena je kod kume i nada se da ce bar jedna od 50 poslanih zamolbi biti prihvacena. Ne pronade li posao, kaze, bit ce prisiljena vratiti se osjeckom Zavodu za zaposljavanje, pise Glas Slavonije.
''Tjednima sam 'visila' na drustvenim mrezama i doista sam se nadala da cu lako pronaci posao. U Dublinu sam od 17. studenog i trebalo je tjedan dana da dobijem njihov identifikacijski broj (PPS), a u meduvremenu sam otputovala u Cork Galway i Kilkenny da vidim kako funkcionira posao izvan Dublina.
Ovdje u Dublinu nije lako naci posao, jer je konkurencija velika, a jedna od najvecih su Poljaci koji si medusobno cuvaju radna mjesta. Inace, ovdje je Hrvata jako mnogo, u hostelu Paddys Pallace, gdje sam smjestena, od stotinu ljudi gotovo je 90 posto Hrvata'', ispricala je 33-godisnja Osjecanka, dodajuci da se posao ondje trazi na dva nacina – izravnim trazenjem i pomocu agencija.
Satnica u prosjeku oko 60-ak kuna
U Dublinu ih je, kaze, na stotine, i podijeljene su prema sektorima, a u slucaju pronalaska posla zastupnik ce potencijalnog kandidata za posao uputiti na odredeno radno mjesto. Naposljetku zarada, radi koje je prvotno ondje i otisla, uglavnom iznosi 8,65 eura na sat, a pronade li agencija posao nerijetko ce sebi uzeti proviziju. Neke agencije uzimaju 2,3 posto, neke nista, a neke se izravno naplacuju od poslodavca.
Dugorocne posljedice
Ovaj masovni egzodus kvalificiranih i visokoobrazovanih osoba repriza je onoga iz sredine 20. stoljeca, pa demografi, ekonomisti i drugi upozoravaju na dugorocne posljedice tog procesa za nasu ekonomiju, radnu politiku, razvoj, vec losu demografsku sliku.
Naime, u potragu za poslom odlaze radno i reproduktivno aktivne generacije, koje, za razliku od prijasnjih, ne zele ondje zivjeti same, nego vode i obitelji, sto je dodatni razlog da privremeni boravak preraste u trajni. I dok se u javnosti cuje podatak da je u posljednje dvije godine otislo 30.000 mladih, ministar uprave Arsen Bauk tvrdio je u svibnju da je rijec ipak “samo” o njih 12.800. Istovremeno s kolodvora put Zapada svakodnevno odlaze puni autobusi mladih, a pojacane upise biljeze i skole stranih jezika...
Politolog, prof. dr. sc. Andelko Milardovic upozorava da odlazi najvitalniji dio drustva, koji bi trebao biti u funkciji njegova razvoja.
''No ovdje se ne moze prezivjeti ni individualno, ni kao obitelj, pa se na taj odlazak treba gledati normalno, ljudski, legitimno. No, osim sto je egzistencijalni, to je ekonomski, demografski, razvojni problem jer s takvim odljevom nece imati tko vuci ovdasnji razvoj pa bi drzava trebala stimulirati ljude da ostanu – uvjetima za zaposljavanje, rad i drugo. Potreban je zaokret, redefiniranje politike zaposljavanja mladih u funkciji razvoja i demografije. Idemo li korak dalje, u takvoj klimi odljeva mladih kako ce ljudi koji su ostvarili mirovinu i dobiti je, tko ce je uplacivati? Na dugi rok cijela ta stvar urusava sustav'', upozorava Milardovic.
http://www.glas-slavonije.hr/254512/1/Hosteli-u-Dublinu-puni-su-Hrvata-iako-ih-posao-ne-ceka-na-dlanu
I sami imate iskustva s radom u inozemstvu, trazite posao negdje van Hrvatske, pokusali ste raditi vani i nije vas se narocito dojmilo. Pisite nam na adresu vijesti@portal.net.hr i podijelite s nama vasa iskustva.
