Povodom najnovih mjera HNB-a kojima se želi suzbiti ekspanzija gotovinskih kredita, ali i svih brojnih finacijskih čudnovatosti koje bilježi statistika kad je riječ o Hrvatskoj, gost RTL Direkta bio je guverner HNB-a Boris Vujčić.
- Pretresli smo financijsko stanje nacije: Kako žive Hrvati između bajnih procjena i surove stvarnosti
Kako tumačite senzacionalan podatak da je financijska
imovina hrvatskih građana dosegla 120 posto BDP-a i da smo
prešišali inače ekonomski i gospodarski mnogo uspješnije
zemlje?
To je nešto što ne iznenađuje toliko. Mi imamo sve više
financijske imovine i osnovni razlog zašto se to događa je rast
mirovinske štednje, ona je sada u Hrvatskoj 25 posto BDP-a, ona
je 100 milijardi kuna, ona se ubraja u imovinu svih nas i to je
osnovni razlog. Uz to raste i štednja, ona ne raste tako brzo,
ona je porasla za nešto oko petpostotnih poena, mislim, BDP-a u
zadnjih devet ili 10 godina.
Ali prestigli smo Poljsku - jako veliku zemlju?
To su relativni podaci tako da nije važno kolika je zemlja, nego je važno koliko ste bogati u toj zemlji. Najbolje je biti u Luxemburgu, oni su najbogatiji kao najmanja zemlja. Važnija je ekonomska snaga zemlje.
Jesmo li sada bogatiji?
Naravno da smo sada bogatiji.
Ali to nekako ne osjećamo, a distribucija te imovine?
Da, ne osjeća se sasvim sigurno koliko bismo htjeli osjećati, ali
i plaće su porasle.
Ovo je podatak HANFA-e da je distribucija takva da 94
posto te štednje na računima drži samo oko 20 posto
građana?
Rekao bih vam da oko 1,7 posto deponenata - mi to gledamo tako po deponentima iako bi bilo puno ispravnije gledati po kućanstvima jer su unutar kućanstava depoziti nejednako raspoređeni, ali ćemo ove godine vjerojatno uspjeti napraviti i te depozite po kućanstvima - i onda gledamo koliko su plaćene kamate na depozite i ako tako gledamo onda da, vrlo je visoka koncentracija štednje na način da 1,7 posto deponenata raspolaže s 43 posto ukupne štednje ili da to malo približim - oko 51.000 deponenata raspolaže s nekakvih 75 milijardi kuna što znači da imaju oko 1,5 milijuna kuna u prosjeku depozita dok s druge strane imate većinu tih deponenata koji 2,6 milijuna koji raspolažu s nekakvih, ako se ne varam, i 24 posto što znači da bi u prosjeku imali oko 11.000 kuna. To je kod deponenata, ali bit će još bolje gledati kad ćemo gledati po kućanstvima što bolje pokazuje socijalnu strukturu društva.
S druge strane bilježimo rekordan skok negotovinskih
kredita - samo lani za više od pet milijardi kuna to je najveći
skok u zadnjih 10 godina, koliko je to opasno, što to
znači?
To znači da su banke krenule vrlo agresivno gurati taj proizvod,
ono što smo mi primijetili i osnovni razlog zbog kojega smo
reagirali jer smo primijetili da se taj prozvod gura i ondje gdje
ne bi trebao odnosno da se radi ono što mi zovemo regulatorna
arbitraža, postroženi su uvjeti gdje banka mora voditi računa da
kreditnu sposobnost ocjenjuje po tome da ljudima mora ostati dio
plaće za osnovne životne potrebe. Međutim, za gotovinske kredite
toga nije bilo i onda smo vidjeli da su neki ljudi došli u banku
tražiti stambeni kredit određenoga iznosa i rekli su im da ga ne
mogu dobiti jer ne zadovoljavaju određen standarde, ali da im
mogu dati gotovinski kredit.
Ostatak razgovora u kojem je bilo riječi i o tome
hoće li i kako bankari morati vratiti bonuse pogledajte u
videu.
