Rezultati popisa stanovništva razotkrili su ono čega su se mnogi pribojavali, a to je da nas više nema četiri milijuna u Hrvatskoj. No ako je vjerovati riječima demografa doc. dr. sc. Tade Jurića, situacija je i puno gora.
"Popis stanovništva opet je pokazao pogrešnu demografsku sliku. Ponovno je ubrajano fiktivno stanovništvo, ali i radnici koji su u Hrvatsku uselili iz prijašnjih kvota za zapošljavanje stranaca. Najmanje 200.000 stanovnika je prikazano više od stvarne brojke", rekao je Jurić za Slobodnu Dalmaciju.
Pritom nudi i objašnjenje zašto su potvrđeni rezultati takvi kakvi jesu.
"U 2011. u Hrvatskoj je živjelo 3.874.000 Hrvata, a u 2021. de facto, dakle bez fiktivnih stanovnika, živi oko 3.400.000. Broj Hrvata pao je za 9 posto, broj stranih državljana porastao je za 5 posto. Dok je 470.000 Hrvata manje, 200.000 stranaca je više u samo 10 zadnjih godina. No, zašto se brojke prikazuju onako kako se prikazuju?! Zato što Hrvatska od EU dobiva sredstva po glavi stanovnika pa ne postoji pravi interes pokazati stvarnu sliku. K tome, ovakva depopulacija, gubitak preko 10 posto populacije u manje od osam godina, u mirnodopskim prilikama nikada se nije dogodila nigdje na svijetu, osim u BiH, pa ne ide na ruku političkim elitama, tako da im je cilj umanjiti ju", smatra Jurić dodajući kako metodologija popisa nije bila odgovarajuća.
'Nitko ih nije provjeravao'
"Primjerice, popisivač navodi jednog člana kućanstva, a ostali članovi obitelji koji su živjeli u Hrvatskoj do referentne točke popisa (31. kolovoza) uzimaju se kao neupitna činjenica. Time oni bivaju ubrojeni u stanovnike Hrvatske iako su odselili, a nisu se odjavili. Nadalje, dovoljno je da pojedinac navede da namjerava živjeti u Hrvatskoj godinu dana, čime automatski ulazi u evidenciju kao stalni stanovnik. Tako smo popisali i radnike iz kvota za strane državljane kojih je u prosjeku, zadnjih godina, svake godine bilo oko 70.000. Mogućnost zlouporabe popisne metodologije ostala je i u prostoru samopopisivanja, odnosno online popisivanja u sustavu e-građanin. Ne samo da jedna osoba iz kućanstva može online popisati ostale članove kućanstva bez ikakve provjere vjerodostojnosti takvih navoda, nego ne postoji ni mogućnost provjere je li samopopisivanje uopće izvršeno u Hrvatskoj ili, primjerice, iz Njemačke", rekao je.
"Uz to, velik dio Srba koji ne žive u Hrvatskoj (procjena je prema UN-u čak 1/3) popisao se kao građani Hrvatske, a slično je i s Hrvatima iz BiH. Svakako na umu treba imati i činjenicu da zbog ovakvih praksi dolazi i do raznih zlouporaba socijalnog i drugih sustava, što je državi dodatan problem", dodaje Jurić.
"Upravo kako bi se izbjeglo samozavaravanje fiktivnim stanovništvom, razvio sam dodatnu metodu procjene de facto populacije i to na dva načina: metodom digitalne demografije te razvojem pomoćne metode procjene broja stanovnika s potrošnjom vode kao indikatorom depopulacije. Naime, ako je u nekom kućanstvu prijavljeno deset osoba, a izmjerena potrošnja vode odgovara prosječnoj potrošnji jedne osobe, to je poprilično pouzdana indicija da tu imamo fiktivne stanovnike", objašnjava rješenje problema popisa.
Glavni razlozi iseljavanja
Pojašnjava kako je u apsolutnom broju najviše ljudi iselilo iz nekih od gospodarski najjačih regija - Zagreba, Rijeke i Splita.
"To je jasna potvrda teze da su slabe institucije, nesigurnost i nepravda ustvari ključni razlozi iseljavanja. Na koncu, to svjedoče naši iseljenici ispitani u velikom uzorku od gotovo njih 1800 tijekom 2016., 2017. i 2020.", rekao je.
"Migracije ovih razmjera uopće nisu uobičajena pojava u EU-u kako se to želi prikazati, nego su isključivo pojava kod društava s ozbiljnim problemima. Dok je iz Njemačke ili Britanije migriralo 1 posto radnika, iz Hrvatske je migriralo 18 posto. Korupcija i klijentelizam učinili su više štete hrvatskom nacionalnom identitetu nego što su oštetili gospodarstvo. Mladi hrvatski iseljenici u Njemačkoj spremni su na puno više odricanja nego u domovini zato što vjeruju da će im se trud i odricanje tamo isplatiti. Vjeruju da u Njemačkoj postoji poštenje i sustavno nagrađivanje truda, dok su u Hrvatsku kao državu izgubili povjerenje", objašnjava Jurić.
Političarima to odgovara?
Smatra kako uigrane klijentelističke veze su još čvršće odlaskom kritičara. "Uvijek kažem:'Kritičari odlaze'. Doznake dolaze. Za političare svih ovih prostora bolje ne može biti. Hrvatskim političkim elitama iseljavanje ide na ruku jer učvršćuju svoje konformističko biračko tijelo", rekao je.
Dodaje kako tri poteza treba poduzeti odmah sutra.
"Kao prvo, rad na daljinu kao ključnu demografsku mjeru. Rad na daljinu usporio bi odljev mozgova s periferije Hrvatske, ali i EU. Ova bi mjera mogla ponovno naseliti velika napuštena područja Hrvatske, ali i biti primjer ostalim EU periferijama. Time bi se divljanje cijena nekretnina u Zagrebu i Splitu dovelo u red. Nužan je i referendum u kojemu smjeru želimo daljnji razvoj društva po pitanju useljeničke politike, odnosno treba li ukinuti odrednicu da poslodavci mogu u neograničenom broju primati strane radnike bez ikakvog selekcijskog postupka. Potrebno je i ukinuti drugi mirovinski stup jer od sredstava u njemu neće biti ništa uslijed iseljavanja. Time bi nam svima plaća porasla za tisuću kuna u prosjeku. Ujedno je potrebno zatražiti zajednički zdravstveni i mirovinski sustav na razini EU", smatra Jurić.
"Hrvatsku se, uz pristanak hrvatskih političkih elita, pretvara u vikendicu Europe i starački dom. Krupnom kapitalu Hrvatska je zanimljiva kao nekretnina, a Hrvati tu samo smetaju, odnosno mogu ostati oni koji će biti poslužni serviseri", rekao je.
Europa ima problem
Pojasnio je kako je Europa jedini kontinent koji bilježi pad broja vlastite autohtone populacije.
"Europljani su se usmjerili na stvaranje stvari umjesto na stvaranje ljudi pa im sada nedostaju ljudi da stvaraju i konzumiraju njihove stvari. Njemačka 'baby boom' generacija odlazi u mirovinu ostavljajući milijune upražnjenih radnih mjesta. Prema svim projekcijama, jezgra EU-a ne namjerava odustati od uvoza radne snage s periferije kao ključne mjere u pomlađivanju svog stanovništva", rekao je Jurić.
"Hrvatska je od 1990. do danas podijelila državljanstvo za milijun građana rođenih izvan Hrvatske. Od toga za 600.000 stranaca (ovo je pretpostavka jer nam MUP ne želi dati uvid u podatke), dakle koji nisu etnički Hrvati (najviše iz BiH, Slovenije, Italije, u zadnje vrijeme iz Nepala, Filipina, Sirije). Istovremeno, 20 tisuća Hrvata je uzelo njemačko državljanstvo. Pet tisuća se odreklo hrvatskog, iako nema potrebe za time jer je dozvoljeno dvojno", dodaje.
"Trendovi iseljavanja ostaju iznimno visoki. Hrvatska će u idućem desetljeću postati useljenička zemlja u kojoj će do sredine stoljeća živjeti Hrvati i strani državljani u omjeru 60:40 posto. Ni jedan narod s ovakvim iseljavanjem i natalitetom nije opstao dulje od dulje od dva do tri stoljeća. A nestanak naroda kroz povijest je više pravilo nego iznimka", zaključuje Jurić.
