Tjedan iza nas bio je, kako na svjetskoj, tako i na domaćoj glazbenoj sceni, obliježen obaranjima rekorda koja su nam dali naslutiti nekoliko stvari.
Uspjeh povratničkog singla Adele, možda i posljednje pjevačke dive starog kova, tako je prilično jasno naznačio da je pop-publika, čak i u današnje vrijeme, još uvijek sposobna prepoznati pravu kvalitetu i izvanserijski talent u moru umjetnih, kao po špranci stvorenih proizvoda.
Ta vas 27-godišnja Londončanka neće bombardirati „selfiejima“, imidž djevojke iz susjedstva ni pod kojim uvjetima neće pokušati promijeniti polugolim izvijanjem u videospotovima, no za razliku od svih Rihanna, Gaga i Jennifer Lopez ovoga svijeta, posjeduje glas i skladbe koje će vam već poslije nekoliko sekundi napuniti kožu žmarcima.
„Skyfall“, naslovna tema prošlog filma o Jamesu Bondu, „Someone Like You“ ili aktualna „Hello“ i u glazbenom nas i tržišnom smislu vraćaju daleko u prošlost, u vrijeme Arethe Franklin, Elle Fitzgerald i svih drugih „kraljica pjesme“ kojima da ostave trag i osiguraju trajno divljenje čak i najplitkijeg slušatelja nije trebalo ništa osim mikrofona i pozornice.
Također, rekordni tiraž spomenutog singla čelnicima njezine izdavačke kuće zasigurno djeluje kao ostvarenje najljepših snova pošto u vrijeme YouTubea i sličnih servisa kupovanje nosača zvuka sve više postaje stvar prošlosti.
I Hrvati su se ovoga tjedna mogli pohvaliti jednim rekordom koji nas je, barem na nekoliko sati, približio Zapadu i odnosu tamošnje publike prema izvođačima i njihovim koncertima. Premijerni hrvatski nastup Chrisa Cornella, jednog od pionira grungea i frontmena legendarnih Soundgarden, rasprodan je u samo tri sata, što u zemlji u kojoj solidan broj ljudi i dalje ima naviku kupovati kartu na ulazu, predstavlja pravu malu senzaciju. Lisinski nije Arena ili Hipodrom, no lijepo je znati da se i Hrvati ponekad ponašaju kao njihovi glazbeni istomišljenici u Engleskoj ili Americi.
(Foto:Suzan/Press Association/PIXSELL)
Zašto je baš Cornellu pošlo za rukom tako nešto možemo samo nagađati, no mislim da se objašnjenje krije u činjenici da je Soundgarden, kao i ostali grunge heroje poput nesretnog Kurta Cobaina ili velikih Pearl Jam, na ovim prostorima slušala jedna, uvjetno rečeno, izgubljena generacija koja u svojim tinejdžerskim, ratom obilježenim godinama, nije mogla ni sanjati da će u Zagreb gledati neke od genijalaca iz Seatllea.
„Ten“, „Nevermind“ ili Soundgardenov „Superunknown“ u to su nam vrijeme predstavljali utjehu, prozor u svijet kojeg nisu zanimali ratovi i nacionalizmi, već je bezbrižno mogao uživati u možda i posljednjoj velikoj rock revoluciji. Od tada je prošlo dvadesetak godina, Chris je imao uspona (supergrupa Audoslave, povratnički album Soundgardena) i padova (grozomorna suradnja s Timbalandom), no dosadašnje informacije o aktualnoj unplugged turneji daju naslutiti da nas zaista očekuje koncert za pamćenje.
Da ova dva primjera na glazbenoj sceni 2015. ipak predstavljaju bolnu rijetkost, potvrdio je kanadski reper Drake čija izuzetno stupidna poskočica „Hotline Bling“ hara top-listama s obje strane Atlantika. U tradiciji Korejanca Psya i njegovog „Gangnam Stylea“, i Drakeu je za komercijalni uspjeh bio dovoljan idiotski ples koji je preko noći doživio nevjerojatan broj internetskih parodija i koji je, zahvaljujući tome što o njemu „pričaju baš svi“, spomenutu pjesmu pretvorio u jedan od najvećih hitova godine.
