Ruža Tomašić jedna je od ukupno osmero djece obitelji Budimir koja je iz Hercegovine došla u okolicu Maglaja, a kasnije se trbuhom za kruhom doselila u Veliku Kopanicu. Ružin prijatelj Marko Zrno, sestra Janja i brat Ante Budimir za dokumentarni serijal 'Lice s naslovnice' prisjetili su se teškog djetinjstva kada je Ruži išlo bolje u rukometu nego u školi:
"Nju je svatko poželio imati u ekipi. Nije ona bila natprosječno visoka, ali je imala skok, odraz i takav šut… ne znam otkud joj to! Imala je snažan šut već s deset metara, bolje nego mnogi muški. Znali su i dečki dobit batina od nje… Uvijek nas je štitila i branila, ali je htjela da uvijek bude onako kako ona kaže, po pravilu.“
Umjesto u srednju, otišla je u Vancouver, u Kanadu, čuvati djecu starije sestre Jele. Čim je naučila jezik, Ruža je odlučila ostvariti davni san – upisala je i završila Policijski koledž u Ontariju. Marin Sopta, hrvatski emigrant u Kanadi to se vrijeme družio s Ružom i zna koliko je bilo teško upasti na taj fakultet: "Odmalena je htjela biti policajaka. No nije joj bilo tako lako ući u taj posao. Prvo jer je žena, zatim jer je imigrant, a na treninzima i obukama morala je imati, u najmanju ruku, i do 40% bolje rezultate od drugih.“
Motori i pištolji doveli su Ružu na male ekrane kao kaskaderku u filmovima i televizijskim serijama poput „Dosjei: X“ i „Millennium“, a kasnije je postala i jedna od rijetkih žena koje se bave politikom. Uslijedio je i prvi susret s hrvatskim političarima, točnije članovima Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji je organizirao proslave na kojima je recitirala tzv. emigrantske pjesme na kojima je odrasla. Da nije bila član pokreta koji je jugoslavenska vlast stavila na crnu listu 'neprijateljskih organizacija', Ruža bi se bila vratila u domovinu. No umjesto toga, domovina je počela dolaziti u Kanadu. Bila je dio policijske pratnje predsjednika Franje Tuđmana tijekom njegovog posjeta Kanadi, što joj je donekle omogućilo da se nakon povratka u domovinu zaposli kao voditeljica osiguranja Banskih dvora i postane član Hrvatske stranke prava.
U sljedećih desetak godina Ruža se etablirala kao političarka, parlamentarka koja je, prema mnogima, spremna boriti se za svoja prava. Da nije bilo priče o velolučkim dilerima droge i slučaja 'Cvik', Ruža bi se uklopila u profil tipičnog HSP-ovog političara. Iskoristila je novostečenu popularnost među građanima i 2009. ušla u novu pravašku stranku, HSP dr. Ante Starčević, koja se bitno razlikuje od ostalih pravaša.
