Poznati hrvatski filozof i redoviti profesor na Sveučilištu u Zadru, Odjela za filozofiju Jure Zovko, od 8. do 22. studenog ove godine posjetio je Kinu na poziv uglednog kineskog filozofa analitičke orijentacije Chena Boa, njegovog kolege iz svjetske akademije Institut International de Philosophie (Paris) te profesora na Sveučilištu Peking, pa smo iskoristili priliku kako bismo porazgovarali o njegovim iskustvima u ovoj komunističkoj zemlji koja pretendira na status svjetske supersile.
Osim što je govorio o fascinantnim dojmovima, cijenama stanova, kineskoj kuhinji, životu, o tome tko ga je najviše impresionirao i kako je došlo do toga da su ga Kinezi izabrali za gostujućeg profesora, otkrio je također i da se u toj dalekoj zemlji preobratio u kineskog marksista s helegelovskom dušom. Na kraju rekao je što misli o predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, promjeni statusa Hrvatskih studija na kojima je predavao filozofiju, a prisjetio se i whiskyja s pokojnim predsjednikom Tuđmanom za kojega kaže da ga je iznenadilo koliko je bio "ljevičar po obrazovanju".
Plakat u Huhehaote (lijevo) i u staroj jezgri Pekinga (desno)
Zovko je sudjelovao kao pozvani predavač na međunarodnoj konferenciji Kako filozofirati: Metafilozofija i metodologija filozofije? ("How to Do Philosophy: Metaphilosophy and Methodology of Philosophy?") koju su organizirali Odjel za filozofiju Sveučilišta u Pekingu, Ured za međunarodne odnose Sveučilišta u Pekingu te Sekcija za humanističke znanosti (Humanities Division, Peking University), a izlaganja sa simpozija bit će objavljena u časopisu Academics paralelno na kineskom i engleskom jeziku. Cijela konferencija je bila simultano prevođena, prepričava Zovko.
Počelo je sa šokom
Zovko kaže kako je dolazak u Kinu započeo neželjenim šokom budući da je zbog kašnjenja hotel u kojemu je trebao odsjesti otkazao rezervaciju sobe, a nije bilo nijedne druge slobodne sobe. Međutim, kako tvrdi dalje, ugostili su ga i dočekali vrhunski, za naše prilike "veličanstveno".
"Obišao sam pet gradova i održao predavanja na osam sveučilišta i ostao u Kini točno dva tjedna. Osim Pekinga, posjetio sam gradove Xi'an (Sian), Taiyuan, Huhehaote i Jinan. Posjet svakom od njih bila je priča za sebe. Kada su neki od kineskih kolega čuli da dolazim u Kinu, stigli su dodatni pozivi i zamolbe da i kod njih održim predavanje.
Zabranjeni grad, Peking
"Počelo je zanimljivo s neželjenim šokom po dolasku u hotel Beijing Century Huatian u Pekingu. Zbog kašnjenja nisu više imali za mene rezerviranu sobu, niti slobodne sobe, pa je student koji me je dopratio iz pekinške zračne luke pronašao smještaj za mene u jednom od najskupljih pekinških hotela 'The Lakeview Hotel'. Uglavnom sam boravio u veoma skupim hotelima i objedovao o trošku organizatora u najskupljim restoranima. Poput starozavjetnog psalmista molio sam 'Gospodin je pastir moj, ni u čemu ne oskudijevam. Noćujem u najskupljim hotelima, objedujem u elitnim restoranima...'", prepričava Zovko.
"Doček je bio svugdje za naše prilike neobjašnjivo dobar, zapravo veličanstven", dodaje. U gradovima Xi'an (Sian), Taiyuan i Huhehaote osobno su ga dočekali dekan, a u Jinanu dekanova asistentica. "Svaki put u restoranima smo imali odvojen prostor za objedovanje. U Huhehaoteu su predavanja otvorili malim prigodnim koncertom Beethovenovih sonata. U Sianu, na Sjeverozapadnom sveučilištu, šefica komunističke partije sveučilišta osobno me je poslije ručka dovezla u svečanu dvoranu gdje sam imao predavanja."
Fascinantni dojmovi i nezaboravni doživljaji
Zovko kaže kako je nemoguće u jednom intervjuu prenijeti mnoštvo "fascinantnih dojmova i nezaboravnih doživljaja", a prvo što je zamijetio je dominaciju sive boje.
"Prvi je dojam da u kineskim gradovima dominira siva boja za koju se kaže da je Kinezima omiljena boja. Tu ćete uočiti ne samo pedeset, nego tisuće nijansi sivoga. Čisto sumnjam da će vam siva boja igdje u svijetu izgledati tako lijepom i privlačnom kao u kineskim gradovima, posebice u njihovim spomenicima kulture. U svakom od gradova vidio sam ono što je po mišljenju organizatora bilo najljepše za vidjeti. Muzeji su im nepregledna riznica bogate kulturne prošlosti.
Xi'an je gotovo dva tisućljeća bio prijestolnica Kine. U povijesti će ostati zapisan kao Grad svile, grad dijaloga među civilizacijama. Ovdje su na tlo Kine došli prvi put kršćani nestorijanci, arapski trgovci muslimani. Već je naš Marko Polo s oduševljenjem pisao o ovom gradu različitih kultura, o dudovim stablima na kojima su se hranili leptiri za uzgoj svile, dudovi svilci. U blizini Xi'ana nalazi se poznati muzej 'Terakotna vojska' s preko sedam tisuća glinenih vojnika u prirodnoj veličini, izrađeni u vrijeme prvog kineskog cara Qin Shi Huangdija, zakopani u njegovoj grobnici u trećem stoljeću prije Krista.
Bacanje lišća u Budinom hramu Ta Zhe Si u Pekingu (lijevo) i Budin Hram Velika divlja guska (desno)
U Xi'anu je jedno od najljepših budističkih svetišta 'Pagoda' 'Velika divlja guska' o kojem se prepričavaju različite legende. Zadnja je kako su ga u vrijeme Kulturne revolucije maoisti htjeli srušiti, ali su se budistički redovnici vezali u lance oko hrama odlučni da će svi poginuti prije nego se sruši svetište. Hram je dobio ime 'Velika divlja guska' po anegdoti o budističkom redovniku koji je danima molio i postio, poput Isusa u evanđelju, a kad je ogladnio, Bog mu je za nagradu poslao veliku divlju gusku, iako je bio vegetarijanac", objašnjava Zovko i dodaje da je u tom hramu kod posebnog budističkog kaligrafa naručio ispise imena na kineskom jeziku za suprugu i sebe.
Qufu, ulaz u Konfucijev hram
Međutim, retrospektivno gledano, tvrdi da je možda ipak i najviše bio fasciniran posjetom Konfucijevu hramu u gradu Qufu. "Taj grad je nešto posebno za svakog Kineza jer simbolizira jednu prošlost koja trajno živi. Kao nigdje drugdje, tu se osjeti moć tradicije koja je prisutna u kineskom suvremenom društvu. Kineska komunistička vrhuška danas je puno bliže svjetonazoru otmjenog mudraca iz Qufua nego promicatelju diktature proletarijata iz njemačkog Triera. Trg Nebeskog mira ovaj put nisam posjetio, ali sam tamo bio prije tri godine s plakatom na kojem je pisalo 'Svi smo mi djeca Tiananmena'".
Kakvi su Kinezi kao narod?
Zanimalo nas je kakav je dobio dojam o Kinezima kao narodu, kakvi su kao ljudi i kako žive, no Zovko kaže da je teško dati primjeren odgovor budući da je cijelo vrijeme proveo u druženju sa studentima i osobama iz akademskog života. Međutim, dodaje, u svim gradovima je primijetio "mnoštvo skupocjenih automobila što svakako odudara od slike socijalizma istočno-njemačkih trabanata i naših jugića".
"Zanimljivo je da su studenti, koji su mi bili na raspolaganju, na sastanak uvijek dolazili sat vremena prije dogovorenog termina. Nisu pomogla moja uvjeravanja da dođu sukladno dogovoru. To je znak jednog posebnog poštovanja. Inače na upit Kineza odakle dolazim, kada bih odgovorio 'iz Hrvatske' svaki put su spomenuli 'nogomet'. Daliću, hvala!", poručuje Zovko.
Zajedno s Konfucijem (lijevo), molitva u Konfucijevu hramu (desno gore) i budistički redovnik pred hramom Velika divlja guska (desno dolje)
Cijene stanova su podivljale
Turistički vodiči su priča za sebe, prisjeća se dalje Zovko kada smo ga upitali je li koga upoznao i sjeća li se nekog zanimljivog razgovora. "U Pekingu je naš turistički vodič Peter davao duhovite komentare o novim tajkunima, kao primjerice 'fancy girl, fancy car', dok bi u autu sjedio omaleni zdepasti muškarac s vidljivom trbušinom. Na moj upit o cijeni stanova u centru Pekingu, u neboderima s tridesetak katova, rekao je da je cijena prije deset godina bila samo pet posto od sadašnjeg iznosa. A danas za stan od sto kvadrata u takvom 'modernom' neboderu, udaljenom pola sata vožnje od Trga nebeskog mira, trebate izdvojiti oko dva milijuna dolara
Peter je pričao da svi Kinezi žele pobjeći sa sela u gradove, a kakva će im sudbina biti, ovisi o volji kineskih milijardera i Komunističke partije. Duhovita je bila također gospođa turistički vodič u Xi'anu, Catherine, koja nas je vodila kroz muzej 'Terakotna vojska'. Pričala je dosta viceva o kineskom svakodnevnom životu. Tako je rekla da u kineskom žargonu BMW znači 'Be my wife' te da pravi kineski frajeri uvoze žene iz Koreje i Tajlanda, pa čak i iz Japana, jer su Kineskinje poznate kao opake šefice, a Kinezi kao uzorni papučari."
Impresioniran šeficom komunističke partije
Osoba koja ga je posebno impresionirala svojom profesionalnošću bila je šefica komunističke partije na jednom od sveučilišta u Xi'anu, koja je, inače, zadužena za kontrolu akademskoga života.
"Bila je dobro informirana o mojim stavovima o jugoslavenskim praksisovcima gdje sam, kako reče jedan ugledni HDZ-ov postmarksist, zajedno s Franjom Tuđmanom i Vlatkom Pavletićem rušio praksisovce u novoosnovanoj Hrvatskoj. Dok sam ih ja rušio, oni su masovno ulazili u HDZ. U svakom slučaju, drugarica sekretarica mi je rekla da bi status humanističkih znanosti u Kini bio u istom položaju kao što je u Hrvatskoj, dakle zadnja rupa na svirali, da nema Komunističke partije. Na konferenciji u Pekingu imao sam prilike družiti se s vodećim kineskim filozofima. Neki su na liniji hegelovskog marksizma, drugi zagovaraju tradicionalnu kinesku filozofiju, dok je također jak utjecaj analitičke filozofije. U svakom slučaju, mladi ljudi sanjaju provesti dio svoga studija na vodećim svjetskim sveučilištima, ali ostaju također veliki domoljubi koji se žele vratiti u Kinu", rekao je Zovko.
Posebnost kineske kuhinje
S obzirom na poznatu kinesku kuhinju, zanimalo nas je i što je sve imao prilike degustirati te koje je posjetio restorane, na što je rekao da su "restorani posebna priča".
"Svakome tko ode u Peking, preporučio bih da posjeti omiljeni restaurant Ju Qi u blizini Zabranjenoga grada, u staroj gradskoj jezgri. Čeka se satima na red, ali isplati se. Zadivljujuće je kinesko umijeća spremanja objeda. Glasovita pekinška patka s različitim umacima ostavlja vas u posebnom stanju gurmanske nirvane. U kineskim gradovima objeduje se dugo i s osjećajem za užitak u delicijama", prepričava Zovko.
Huhehaote, restoran Zlatna patka
Međutim, priznaje da su mu nedostajala vrhunska vina. "U zrakoplovu za Peking pio sam odličan Cabernet sauvignon neobičnoga naziva 'Great Wall'. Kad sam stjuardesi nahvalio vino, poklonila mi je jednu butelju. U mongolskom Huheohotue janjetina je zakon. Možete je objedovati od doručka do večere. Najbolje ipak prija kada se spremi na stari kineski način u vrućem loncu 'Hot pot'. Inače, s rektorom Sveučilišta 'Inner Mongolia' sporazumijevao sam se na ruskom, na liniji dijalektike 'Hegel, Marx, Engels, Lenjin'.
Možda ću pretjerati kad kažem da mi se najviše svidjelo kako spremaju ribu na gradelama. Ni Dalmoši im nisu ravni. Kada bih im rekao da za mene mogu naručiti sve osim svinjetine, bili su sto posto uvjereni da sam prikriveni musliman."
O čemu je izlagao na konferenciji?
Zovko je na pekinškoj konferenciji izložio glavne teze svoje metode prosuđivanja koja može poslužiti kao osnova za zbližavanja između humanističko-društvenih te prirodnih i tehničkih znanosti, što je dio njegovog istraživačkog projekta kod Hrvatske zaklade za znanost.
"Recepcija je bila iznad očekivanja dobra. Kolegama sam kao naslove predavanja predložio uglavnom teme vezane uz filozofsku metodu i metodologiju, od Sokratove metode opovrgavanja (elenchusa), Platonove i Hegelove dijalektike pa do Kantove prosudbe, hermeneutičke metode te analitičke metode zaključivanja na najbolje objašnjenje", rekao je Zovko i doda su u Pekingu i Xi'anu željeli da govori o Hegelu, budući da tamo još uvijek dominira marksizam.
"Naravno, nisam zaobišao Hegelovu renesansu nakon pada Berlinskog zida i trijumfa liberalizma. Stvarnost realnog socijalizma i komunističkog totalitarizma nije uspjela izdržati pred hegelovskim duhom slobode. Našalio sam se u raspravi da se Kineski zid neće srušiti kao Berlinski zid jer ima drugi povijesni kontekst nastanka, naime nije građen s pozicije zatiranja slobode, nego u svrhu obrane od mongolskog barbarizma. Dakle, nisu svi zidovi loši, kao ni ratovi. Obrambene ratove moramo pravdati kao legitimne. Kinezi su kao nacija ponosni da su u svojoj povijest vodili samo obrambene ratove. Slično vrijedi i za njihove obrambene zidove jer su nastali kao rezultat nastojanja da se očuva njihova kultura i civilizacija", argumentirao je Zovko.
Kineski marksist s hegelovskom dušom
U vrijeme dok je boravio u Kini, na Sveučilištu u Zadru Zovko je organizirao zajedno s koleg(ic)ama iz bavarske zaklade Hanns Seidel Stiftung međunarodnu konferenciju "Posljedice pada Berlinskog zida", s obzirom na to da se, kako kaže, ove godine prisjećamo 30. obljetnice pada Berlinskog zida i uspješne provedbe Mirovne revolucije urušavanja totalitarnog sistema u europskim komunističkim zemljama.
"Budući da nisam mogao sudjelovati na konferenciji koju sam organizirao, poslao sam dopis kolegi Marku Vučetiću, pročelniku Odjela za filozofiju, da se distanciram od konferencije, jer sam u Xi'anu postao kineski marksist s hegelovskom dušom", kaže pomalo ironično Zovko.
Izabran je za gostujućeg profesora
Osim što je imao priliku vidjeti Kinu i doživjeti mnoštvo doživljaja, Zovko se vratio u Hrvatsku i s priznanjem. Naime, izabran je kao gostujući profesor.
"Grad Xi'an će kao grad ostati duboko upisan u moj duši jer sam izabran za gostujućeg profesora na razdoblje od četiri godine na 'Shaanxi Normal University'. Bilo je to veliko priznaje koje su mi priredili moji kineski prijatelji. Povelju o imenovanju dodijelio mi je prorektor Sveučilišta. U obrazloženju od 12. studenoga 2019. navedeno je da je Odluka o imenovanju donesena na temelju mojih uglednih akademskih postignuća i međunarodnog ugleda", objašnjava Zovko.
Značaj uloge predsjednika
S obzirom da su se u Hrvatskoj uskoro održavaju predsjednički izbori, upitali smo ga namjerava li izaći na predsjedničke izbore i što misli o, prema anketama, najvećim favoritima, Kolindi Grabar-Kitarović, Zoranu Milanoviću, Miroslavu Škori i Mislavu Kolakušiću. "Naravno da ću izaći na izbore i glasati, iako osobno smatram da uloga Predsjednika Republike Hrvatske nije više tako značajna da bi ga građani trebali birati. Moje je mišljenje da bi se to trebalo obaviti u Hrvatskom saboru. Demokracija može funkcionirati samo pod uvjetom ako građani izlaze na izbore i svojim glasanjem odlučuju o budućoj vlasti.
Prema Zovkovu mišljenju Škoro i Kolakušić su alternative u odnosu na dosadašnju politiku. "Milanović je već bio četiri godine Predsjednik Vlade kada smo grcali u recesiji, a Kolinda Grabar-Kitarović je pokazala da obnašanjem predsjedničke dužnosti nije radila gafove poput njezinih prethodnika Josipovića i Mesića. Na Škori i Kolakušiću je da uvjere građane kako oni mogu to napraviti još bolje. Situacija nam nije baš za pohvalu, no bojim sa da još nismo zreli za iznenađenja u politici."
Što se tiče prijedloga Škore i Kolakušića da je potrebno pojačati ovlasti predsjednika, kaže: "Ne slažem se i čisto sumnjam da je to izvedivo s obzirom na omjer snaga u Hrvatskom saboru."
Prema njegovoj procjeni najviše šanse za pobjedu na predsjedničkim izborima ima Grabar-Kitarović, posebno u slučaju ako joj kao protukandidat u drugom krugu bude Milanović. "Bude li to Škoro, bit će jako gusto i moguće je da predsjednica ode prije vremena u mirovinu."
Whisky s Tuđmanom u kasne sate
U posljednje vrijeme, tijekom ove predsjedničke kampanje, postalo je popularno pozivanje na prvog predsjednika Franju Tuđmana. Na pitanje što je po njegovu mišljenju razlog tome, kaže da je to iz razloga što se s vremenom zapamtilo samo pozitivno iz Tuđmanove ere, kojega ipak poima kao najveću ličnost u povijesti Hrvatske.
"Razumljivo je da se na njega pozivaju jer se s vremenskim odmakom pamti samo ono pozitivno iz njegova razdoblja, uspostava države i suvereniteta nad teritorijem. Neki dan sam studentima postavio sokratovsko pitanje 'Kaj je to pretvorba?' i nitko nije znao odgovoriti. Vidite da je čak i nadbiskup Bozanić u zadušnici povodom 20. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika izbrisao iz Tuđmanove biografije famozni 'grijeh struktura' zbog kojega je, da budemo na čisto, 'ljevica' zajedno s liberalima 2000. godine došla na vlast."
"Po mojoj prosudbi Franjo Tuđman je, uz sve nedostatke koje je imao, najveća ličnost u povijesti hrvatskog naroda. U jednoj znanstvenoj emisiji koja će biti emitirana u ožujku iduće godine povodom 500. obljetnice rođenja Matije Vlačića Ilirika, rekao sam da je ovaj hrvatski luteran, po mom sudu, poslije Tuđmana najveći Hrvat jer je uspostavio hermeneutiku kao metodu humanističkih znanosti koja je ostala mjerodavna za interpretaciju teksta i umjetničkog djela do današnjeg dana. Na pitanje novinara što mislim o Titu, citirao sam Adenauera da je obični zločinac i kriminalac te sa stanovišta ideje o demokraciji, kao najviše političke ideje, Tito ostaje diktator i zaguljeni protivnik demokracije", uvjeren je Zovko.
Prisjetio se pritom i jedne anegdote na druženju s Tuđmanom. "Na druženju s Predsjednikom u kasne sate dolazi konobar i pita što hoćemo piti. Dame naručuju sokiće, Šušak kavu, dođe red na mene pa upitam 'Predsjedniče, imate li whiskya?'. 'Naravno da imamo, dajte i meni jedan', rekao je. Inače u razgovorima sam ostao iznenađen koliko je on bio ljevičar po obrazovanju: Krleža, Šolohov, Maksim Gorki bila su njegova omiljena lektira. Thomas Mann, Kafka, Musil, sve je to smatrao 'buržoaskom dekadencom'".
'Cirkusijada' Sveučilišta s Hrvatskim studijima
Nedavno je Sveučilište u Zagrebu odlučilo da Hrvatski studiji dobiju status fakulteta za područje humanističkih i društvenih znanost, a za njegova privremenog dekana imenovalo je Pavu Barišića. Budući da je dugo vremena predavao na Hrvatskim studijima i sudjelovao u njihovom osnivanju, zanimalo nas je i kakvo je njegovo stajalište vezano uz ovu promjenu statusa.
"Mislim da bi tu Ministarstvo znanosti i obrazovanja s obzirom na delikatnu situaciju trebalo odlučnije reagirati pogotovo uzme li se u obzir da nemaju dopusnicu za izvedbu nastave. Sveučilište tu radi cirkusijadu. Sjetimo se, prije godinu i pol dana Hrvatskim studijima oduzet je status sveučilišnog centra, postali su obični Odjel Sveučilišta u Zagrebu. Odluka o preimenovanju iskorištena je da se imenuje novo Znanstveno-nastavno vijeće i uspostavi vlast i kontrola nad Hrvatskim studijima.
Sada se priča ponavlja s novim imenovanjem Znanstveno-nastavnog vijeća da bi Rektorat imao potpunu kontrolu nad Hrvatskim studijima. Moje je mišljenje da bi Hrvatske studije trebalo vratiti izvornoj ideji koju je svojedobno zagovarao rektor Marijan Šunjić, da na njima trebaju predavati znanstvenici s najuglednijom biografijom i bibliografijom. E, to je sad stvar delikatne prosudbe. Paradoks je da lustrirani marksisti i njihovi trabanti danas prelaze s Filozofskog fakulteta, koji je nekada bio leglo unitarizma i totalitarističke indoktrinacije, i svoje uhljebljenje nalaze na Hrvatskim studijima", zaključuje Jure Zovko.
