Loše stanje na tom području potvrđuje i docentica Katarina Dodig Ćurković koja vodi Zavod za dječju psihijatriju u Osijeku. "Tijekom pregleda uočila sam da pacijentica ima ozljede ne samo na rukama nego i na leđima, i nakon što sam ju upitala kako je uopće došlo do tih ozljeda, ono što me posebno zaprepastilo je činjenica da je zapravo njezina prijateljica nju ozljeđivala i ona svoju prijateljicu. Ono što je još zastrašujuće je da nemamo samo samoozljeđivanje kao samoozljeđivanje, nego vrlo često ide u komorbiditetu s nekakavim drugim autodestruktivnim oblicima u ponašanju. To može biti konzumiranje psihoaktivnih tvrari, pretjerana konzumacija alkohola, osvježivača prostora i niza drugih obrazaca ponašanja", kaže Dodig Ćurković.
Provjereno donosi priču o 14-godišnjoj Ivani koja se sama ozlijeđuje i tvrdi kako se reže jer joj je to olakšanje. "Jednostavno sam naučila nanositi sebi bol, iz mržnje prema sebi. Gadim se sama sebi oduvijek, ne osjećam se dobro u svojoj koži", kaže Ivana i dodaje: "Sebe oduvijek gledam debelu u ogledalu, a i život je meni jednostavno sav negativan, pun mržnje i svega. Meni je cijeli svijet negativan i zato ne vrijedim živjeti".
'Strašno je kad vam dođe dijete i kaže da ne želi živjeti'
Uz nju je proteklih godinu dana njezina majka Marija koja je zbog djevojčice otišla na bolovanje. Od 14-godišnjakinje se ne udaljava. "Na momente nam je kuća bila puna krvi, ona je na momente vrištala da se želi ubiti, lovili smo je po stanu, trgali vrata. Mnogo se toga događalo, scene koje možda gledate na televiziji u nekakvom horor filmu", kaže Ivanina majka i dodaje: "Da se može vašem djetetu nešto tako desiti, da vam jednog dana dođe i kaže da ne želi živjeti, to je nešto strašno! Imate osjećaj da se raspadate".
Ivana kaže kako je sve počelo još od zadirkivanja u školi, poslije se gledala kao debela, počela, pušiti, piti i pala u depresiju. Potom se počela rezati, često je završavala na Hitnoj, nekoliko puta bila hospitalizirana, ali situacija se nije promijenila. No, i ona i njezini roditelji žive u nadi temeljeći je na iskustvima onih koji su takvo stanje u životu prebrodili i uspjeli nastaviti dalje živjeti.
Neki od njih su se samoozljeđivali zbog maltretiranja u školi, neki psihički potreseni razvodom roditelja, trendu subkulturnih grupa... "Jako je teško proniknuti u dječju dušu. Djeca se teško otvaraju, pogotovo nepoznatim ljudima i dijete se uvijek boji onog osjećaja: Ja ću biti taj koji sam kriv, ja sam tome pridonio. Samoozljeđivanje vrlo često zamaskira nekakvu još težu situaciju", kaže Dodig Ćurković dodajući kako to oni zato skrivaju i govore prijateljima koji najčešće rade isto što i oni. Roditelji, kaže, dosta kasno prepoznaju što se događa i budu šokirani i tek onda kreću u borbu. Ivana i njezini roditelji i dalje se bore.
