"Mislim da je to bio drugi srednje, koliko sam to mogao imati, 14 ili 15 godina. Poslije škole smo išli u kladionicu. Nisam ni znao kako se upisuju parovi, pa sam upisivao imena ne šifre", započinje svoju priču bivši okorjeli kladioničar.
Zaštitili smo mu identitet jer je klađenje za maloljetnike zakonom zabranjeno, a sad kad je punoljetan još uvijek se kladi, ali želi sigurno radno mjesto.
"Zna se dogoditi da čovjek izgubi kontrolu, pa se kladi po par puta dnevno. Jednostavno jedna vrsta ovisnosti što se više kladiš veća ti je potreba", priča nam drugi ovisnik, Srećko, koga kladionica nije počastila sudbinom u skladu s njegovim imenom.
Kaže za strane kladionicama nema prepreke i dostupne su svima.
"Za razliku od prijatelja, ja imam neku granicu pa sam većinom
svoj džeparac trošio. Nisam koristio karticu od roditelja ili
brata. Većinom su to bili manji iznosi 80-100 kuna.
Kladim se. Volim se kladiti", dodaje Srećko.
Ricijaš je jedan od autora studije o kockanje mladih u Hrvatskoj.
"Najzastupljenije i najčešće igraju igre klađenja, dakle sportsko klađenje i tu smo pri eusopskom vrhu gdje se otprilike 20% srednjoškolaca redovito kladi, a ako gledamo samo dječake onda je to 30%", kaže nam Neven Ricijaš, pročelnik Odsjeka za poremećaje u ponašanju ERF-a.
Drugim riječima - svaki treći učenik u srednjoj školi se redovito kladi. Iz Udruge za igre na sreću upozoravaju - sve je lako dostupno na pametnim telefonima, ali i kladionice su blizu nekih škola.
"Naši domaći legalni priređivači igara na sreću zaista poštuju zakonsku zabranu primanja uplata od maloljetnika. Na svojim internet kanalima prodaju u potpunosti onemogućuju prodaju maloljetnim osobama i to putem OIB-a na stranicama ministarstva financija", ističe Matea Mateković iz Hrvatske udruge za igre na sreću.
Uz OIB legalni priređivači igara na sreću često traže da se prvi dobitak preuzme osobno. Ricijaš i suradnici uz istraživanje koje su proveli rade i na prevenciji.
"Mi smo u okviru projektnih aktivnosti razvili prvi hrvatski preventivni program kockanja mladih. To je sveobuhvatan program i radimo na tomu da ga se širi. Sad je dostupan u 60-ak škola na područja Hrvatske. Što se tiče tretmanskkih intervencija posebno specijaliziranih za maloljetnike, tu je potrebno dodatno ulagati u edukaciju stručnjaka", kaže Ricijaš.
Osim edukacije, prevencije, ali na kraju i liječenja ovisnosti - što još Hrvatska može?
"Povesti se za državama u okruženju. Od Italije, Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Poljske. Svi su oni redom blokirali ili IP adrese ili bankovne transkacije. Na taj način onemogućili su i maloljetnike u klađenju i namaknuli dodatna sredstva u državni proračun", ističe Mateković.
Milijarda kuna koju Hrvatska na godinu izgubi na ilegalnim kladionicama zbog neplaćanja poreza itekako bi značila primjerice na računu za skupe lijekove.
