HDZ nudi više novaca, veće plaće. Ostaje li Narodna koalicija pri svome?
Lalovac: Nadamo se da i ovo što ćemo napraviti bit će veliki udar na jedinice lokalne samouprave. Smatram da treba ići postepeno.
Gospodine Marić, Vi nudite puno. No, je li to ostvarivo?
Marić: Ukupni efekt ovih mjera koje smo predvidjeli jest oko 900 milijuna kuna. Razlika će se namiriti iz poreza na kamate, koje su sada kompletno prihod državnog proračuna, oko 300 i nešto milijuna kuna koje sada idu lokalnoj samoupravi. Zatim kompletan porez od prometa na nekretnine koje sada idu lokalnoj samoupravi i čitav niz koncesijskih i inih naknada koje se dijele između centralnog i lokalnog proračuna.
Lalovac: Ta mjera ne košta 900 milijuna kuna, nego je prema SDP-ovim izračunima je to oko milijun i pol kuna.
Gospodin Lalovac, Vi niste rekli od kojeg iznosa bi se počeo primjenjivati porezni razred sa stopom od 40 posto? HDZ-ovih 36 posto počinje iznad 20.000 kn.
Lalovac: Od 20.000 kuna. Znate moju osobnu preferenciju da bi se to trebalo ukinuti. Unutar koalicijske vlade odlučilo se da se to tako ostavi.
I jedni i drugi nudite te olakšice zapravo ljudima koji imaju 10.000 kuna i više plaće. Što s time dobivaju ljudi s nižim i prosječnim plaćama?
Marić: Dizanje neoporezivog dijela utječe i na njih. Moramo zadržati tu pravednost u sustavu poreza na dohodak. Pravednost i progresivnost. Ako gledate od 2,7 milijuna poreznih obveznika, najveći dio njih ni ne ulazi u tu najvišu poreznu stopu. Tek njih oko 70.000 građana ulazi u tu najvišu poreznu skupinu.
Što je s poreznim odbitkom na djecu?
Marić: Naš će prijedlog ostati na istom sustavu od porezne osnovnice. Razmišljali smo o mogućnosti da idemo na odbijanje od porezne osnove na kraju, ali odlučili smo ostati pri ovome. Porezne olakšice za djecu ostaju.
Lalovac: Ova porezna izmjena je prošli put koštala dvije milijarde kuna, to nisu mali novci.
HDZ nudi i povećanje izdavjanja za drugi mirovniski stup za jedan posto. Može li prvi stup to izdržati? Koliko će to koštati?
Marić: To je oko 1,5 milijardi kuna, to je jedan postotni bod. U ovom trenutku fokus je više na poreznim izmjenama. Za to će se ostvariti prostor s gospodarskim rastom. Kod mirovinskih fondova nije samo stvar izdvajanja, nego u što oni ulažu i koji su to povrati. Planiramo pojačati njihovu participaciju jer 3/4 njihovih ulaganja je u državnim obveznicama.
Lalovac: Idućih godina ne. Mislim da nam trebaju tri ili četiri godine primarnog suficita.
Rupu bi mogla otvoriti i tužba banka za konverziju švicarskog franka. Gospodine Lalovac, biste li danas ponovno učinili isto?
Lalovac: Da. Vodio sam s bankarima brojne pregovore oko socijalnog kriterija. Nisu to bili laki pregovori. Banke nisu ni nudile socijalni kriterij. Svi govore o retroaktivnosti, ali nitko ne spominje kako su građani bili u dužničkom ropstvu. Kada se situacija dogodi, to je izvanredna situacija. Tada pravila koja su uobičajena - više ne vrijede.
Marić: Ne na onaj način. U najmanju ruku bih uzeo socijalne efekta. Dakle, ne bih primijenio linearno na sve. Ne možemo retroaktivno mijenjati nikakve propise. Mjera je donesena, zakon je proveden, s posljedicama se moramo suočiti.
Čemu dugujemo ove trenutno dobre ekonmsoke trendove: pada deficit, BDP raste... Ljudima se čini da bez Vlade stvari mnogo bolje funkcioniraju?
Marić: Ne mogu se složiti s tim. Sigurno na pozitivan rast djeluje i nisak cijena nafte, to što naši turistički konkurenti posluju lošije od nas ove godine, situacija na tržištu kapitala. S druge strane, u području javnih financija, ministar financija je po prvi put u povijesti donio odluku da ne prihvati uvjete na međunarodnom tržištu, proračunski deficit je sveden na minimalne razine, a po prvi put u povijesti smo smanjili javni dug. Dakle, to nije plod toga da nema vlasti. Baš oprečno.
Međutim, gospodine Lalovac, Zoran Milanović se stalno hvali kako su sadašnji rezultati produkt njegove Vlade.
Lalovac: Tu je bilo puno rada, od rekonstrukturiranja brodogradilišta i Petrokemije, upumpavanja novaca i riješavanja privatnih dugova. Ne može se gospodarski rast imati preko noći.
Porezna uprava je jedno od najvećih problema u vašem sustavu, od kurupcije do toga da inspekcije drastično reagiraju na minorne prekršaje. Ni jedna ni drugi tu ništa bitno niste promijenili?
Lalovac: Ne bih se složio s tim. Znate da sam promijenio pristup prema zatvaranju kafića za pet kuna. Promijenili smo općenito mišljenje što se tiče porezne uprave.
Marić: Financijska i fiskalna disciplina nemaju alternativu. Dakle, uvođenje financijske discipline je moj primarni cilj i smjer. Porezna uprava mora pokazati malo konstruktivniji pristup. To jest da uvede sustav opomene da se primjerice zbog kuglice sladoleda ne zatvori slastičarna ili restoran. Naravno, ideja jest da se ne može tolerirati oblik porezne invazije.
Vas dvojica se dosta slažete, vidim inače, ali ste se dosta žestoko sukobili oko vaše ideje o ukidanju poreznog Uskoka?
Marić: To nije bila moja ideja. Nije bila niti ideja Tomislava Karamarka. Ja sam rekao da ćemo raditi na preustroju cijelog kabineta. Ideja je bila da pokuša napraviti najbolje rješenje. No ni u kojem slučaju nisam razmišljao o ukidanju poreznog Uskoka, štoviše potpisao sam dodatnu edukaciju u SAD-u za ljude zaposlene tamo.
Lalovac: Drago mi je da to čujem jer su ljudi pokazali velike rezultate, pomagali su nam Amerikanci, tu treba odvojiti politiku, ljudi im samo treba dati podršku.
Ima jedna čudna stvar u Hrvatskoj s ministrima financija. Gotovo svi su jako popularni. Evo i vas dvojica, svaki u svojoj vladi je biran kao najpopularniji
Marić: Nisam siguran da sam bio jako izdašan, mislim da će svi ministri u mojoj vladi reći da sam bio prilično škrt. Naše ministarstvo je uvijek isto, uvijek je operativa jednaka, jasnu viziju i strategiju, lakše donosite odluke.
Lalovac: Ministar financija uvijek je oporba u vlastitoj vladi.
Vas dvojica bi u nekoj velikoj koaliciji izgleda sasvim dobro zajedno funkcionirali?
Marić: Stara je zgrada Ministarstva financija, veliki je kabinet, ali držimo se mi ovako kako je sada.
