Kad se donosilo Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim objektima 2011. godine procjenjivalo se tada da u Hrvatskoj ima oko 150.000 bespravnih objekata. No, to se pokazalo kao prilično ružičasta prognoza u odnosu na stvarno stanje.
Naime, do sada je riješeno oko 700.000 zahtjeva za
legalizaciju bespravne gradnje, a ukupno je podneseno oko 900.000
zahtjeva za dobivanje rješenja o izvedenom stanju.
Prema statistikama, 85 posto bespravne gradnje odnosi se na
stanovanje, objekte za odmor ili iznajmljivanje. Neki su više
puta predavali svoj zahtjev za legalizacijom, drugi su odbijeni
jer su im se zahtjevi odnosili na gradnje izgrađene prije 1968.
godine pa je teško točno odrediti količinu bespravne
gradnje.
Mate Buljubašić, tajnik splitskog Gradskog
kotara Sirobuja i bivši predsjednik ogranka ASH, prvi je u
Republici Hrvatskoj zagovarao opću legalizaciju za stanovanje,
smatra da su dometi legalizacije prvenstveno pravne prirode.
''Mi smo u izgradnju kanalizacije na Sirobuji krenuli prije legalizacije, nama je jedina prednost bila što nam je odbijeno od iznosa legalizacije za kanalizaciju. No, kad platiš legalizaciju, podrazumijeva se da dobiješ ukupnu infrastrukturu. Vodu, struju, kanalizaciju, cestu … Formalnopravno, ovo kako je kod nas provedena legalizacija je dobitak. No, realno gledano, prema stanju infrastrukture – i nije. Ukratko, u legalizaciji je velika stvar što su ljudi formalno legalizirali objekt i time osigurali da on ostaje u prostoru. S druge strane, ne može se reći da je time išta igdje poboljšano. Hoće li biti, ja ne znam'', kazao je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Buljubašić.
A što kaže Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja koliko je do sada prikupljeno sredstava od naknade za legalizaciju?
''Do kraja prošle godine ukupno je od legalizacije bespravno izgrađenih objekata uprihođeno više od 1,697 milijardi kuna, od čega na državni proračun RH otpada 826 milijuna kuna. Kao prihod jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi bespravna građevina 509 milijuna kuna, a 361 milijun kuna otpada na prihod proračuna jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čije upravno tijelo donosi rješenje o izvedenom stanju (uključujući i Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada (AZONIZ) u slučajevima kad agencija donosi rješenje)'', tvrde u Ministarstvu.
Drugim riječima, do sada je administracija pojela 361 milijun kuna od legalizacije, a država je dobila 826 milijuna. Lokalnim vlastima, koje trebaju provesti urbanu sanaciju, pripalo je 509 milijuna kuna od naknade za legalizaciju. Tu su i komunalni doprinosi koji su uplaćivani za legalizaciju, ali oni su bili vrlo niski.
Novom izmjenom Zakona od 1. srpnja ukida se AZONIZ, a nakon tog datuma gledajući raspodjelu sredstava od naknade za legalizaciju trećina novca i dalje će odlaziti na administraciju.
Sunčana Habrun iz Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj napravila je pregled ozakonjenja bespravne gradnje, u kojem upozorava da su svi planirani rokovi za završetak postupka ozakonjenja probijeni te da se s poslovima neće uskoro završiti.
''Prvotno je Zakonom planirano rješavanje svih zahtjeva do kraja 2015. godine. Međutim, polovinom 2016. bilo je riješeno nešto više od polovine, a polovinom 2018. godine nešto više od tri četvrtine zahtjeva. Po svemu sudeći, uzimajući u obzir novozaprimljene zahtjeve i dosadašnju dinamiku, rješavanje neće biti završeno ni u 2020. godini'', napominje Habrun i dodaje kako se nakon 2016. godine usporila dinamika rješavanja zahtjeva.
Kad se podvuče crta, urbanist Gojko Berlengi smatra da legalizacija nije postigla društveno poželjne rezultate.
''Za legalizaciju na najvrjednijim dijelovima obale nije ni približno plaćeno koliko je trebalo biti kao poruka da se bespravna gradnja ne isplati. Na koncu su takvi – nagrađeni. Čak i u prigradskim dijelovima, bolje i jeftinije su prošli oni koji su bespravno gradili. Onima koji su bili dovoljno drski bezakonje se itekako isplatilo. Broj bespravnih građevina dalje raste, poruka koja je trebala biti naučena nije naučena! Nije se vodilo računa o tome nalaze li se građevine na koridorima infrastrukture. To će nas skupo koštati jer se ti koridori gube'', upozorava Berlengi, koji napominje i da bi u sanaciji bespravno izgrađenih naselja najvažniji dio trebao biti osiguranje kakvog-takvog prostora od javnog interesa.
Habrun navodi da je odbijeno više od 40.000 zahtjeva za legalizacijom bespravnih objekata jer nisu u skladu sa Zakonom. Godišnje se sruši oko 380 ilegalno izgrađenih objekata. Da se prestane divlje graditi, za rušenje svega što je nezakonito u prostoru trebalo bi više od 100 godina. U međuvremenu bespravna gradnja napreduje. Godišnje se prijavljuje više od 4.000 novih bespravnih gradnji.
