U Hrvatskoj se često čuje da je studentski bunt umro početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Stoga je Deutsche Welle pokušao istražiti kakva je trenutačna situacija pa su se našli s Nadom, Markom, Tomislavom i Kristijanom. I već su dogovori sami po sebi bili neobični, jer su pristali govoriti pod uvjetom da se ne objave njihova prava imena i fotografije.
Dobio sam dva šamara
Kažu, odluka je Plenuma da nitko ne istupa javno, a Tomislav nudi i sasvim praktičan razlog dok pokazuje ozlijeđenu ruku: "Ime mi je nedavno objavila jedna nacionalna televizija pa sam doživio fizički napad. Pozvonili su mi na vrata, predstavili se kao poštari i rekli da moram sići na ulaz primiti paket. Kada sam sišao, dobio sam dva šamara uz pitanje zašto prosvjedujem protiv KBF-a. Fizički smo se obračunali. Našli su mi adresu. Ne znam jesu li to bili studenti KBF-a, ali pronašli su me tako što je moje ime objavljeno na televiziji."
Opasno je izraziti mišljenje
Kristijan pak dodaje da ne predstavljaju sebe, već studente te da se ne smatraju ljudima koji nose zastave na čelu povorke. Istovremeno Nada podsjeća da je prodekanica Branka Galić koja se je protivila ugovorima smijenjena pa kaže da je u Hrvatskoj opasno iznositi slobodnu misao.
"Da postoji vođa, moglo bi ga se demonizirati. Pokušala bi se diskreditirati i jakost Plenuma na kojem, zapravo, svi studenti glasuju", objašnjava Marko. Optužbe da su instruirani od dijela profesora i predavača odbacuje. "Nikako! Studenti su sami izrazili volju za organiziranjem Plenuma. Osim toga, većina odsjeka na FF-u je bila za suradnju s KBF-om. Studenti imaju pravo samostalno organizirati plenume, ako im se neka ideja ne sviđa.", poručuje.
No ako većina odsjeka FF-a ne vidi ništa sporno u predloženoj suradnji, što to točno smeta studentima? "Možda nisu vidjeli ništa sporno, jer ugovori nisu dani na uvid ni profesorima, ni Studentskom vijeću koje ih je trebalo amenovati", objašnjava Nada, a Tomislav kaže da je riječ o jedinstvenim ugovorima bez reciprociteta.
Da bi predavao vjeronauk, kao svi vjeroučitelji, morate imati odobrenje biskupa
"S jedne strane FF nudi brojne studije, dok KBF nudi samo jedan smjer. Ali taj fakultet traži krštenicu, potvrdu župnika i motivacijski razgovor. Znači, u specijalnim slučajevima, ateist može upisati KBF. A da bi predavao vjeronauk, kao svi vjeroučitelji, mora imati odobrenje biskupa – missio canonica. Hipotetski ateist koji je studirao taj predloženi studij na KBF-u i filozofiju ili germanistiku na Filozofskom, svejedno ne može predavati vjeronauk“, analizira Kristijan.
Loš položaj na tržištu rada
Tomislav pak objašnjava i kako ih se dovodi u loš položaj na tržištu rada. "Ako imamo profesora vjeronauka i njemačkog, a s druge strane profesora njemačkog i filozofije, prije će ovaj prvi dobiti posao. Zapošljava ga se bez natječaja samo s missiom canonicom pa će mu škola, zbog ekonomičnosti, dati i da predaje njemački. Ta nepravedna prednost pri zapošljavanju se čini legitimnom kroz ponuđene ugovore." I tu neravnopravnosti nije kraj. "Kada se vjeroučitelj zaposli, nema ograničenja. Ostaje na svom radnom mjesto dok ga Crkva ne povuče natrag. Ne može mu se dati otkaz", kaže Nada.
Kažu i da su sami tijekom školovanja slušali vjeronauk i odlaze u crkvu. "Ali smatramo da je bit FF-a u njegovoj sekularnosti. A kad je riječ o zapošljavanju, naši studenti već sada imaju dovoljno problema, a ovo bi im dodatno otežalo situaciju", kaže Marko.
Netransparentnost donošenja ugovora
Nemaju predrasuda prema studentima KBF-a, poručili su. "Znam za slučajeve ljudi kojima je to bila jedina prilika za studiranje, baš uz pomoć lokalnog svećenika. Tako su ispunili neke svoje potencijale. Naš glavni problem je netransparentno donošenje ugovora. Čim se to spomenulo, KBF- se osjećao prozvanim", kaže Tomislav. "Studenti KBF-a su samo studenti i studiraju ono što vole. Oni nisu odgovorni za ovo. Borimo se protiv „glava“ na KBF-u", dodaje Nada.
Strah roditelja
Roditelji ih podržavaju, ali i ne skrivaju strah. "Moji roditelji se boje da će me pokušati diskreditirati, da neću moći završiti fakultet", govori Nada. Kažu kako u organiziranje Plenuma ulažu jako puno privatnog vremena. I dok se Marko žali kako je sve osjetio u pripremanju ispita i obiteljskom životu, Kristijan dodaje da je i to jedan od razloga za anonimnost – moći će se povući kada više ne budu mogli dalje.
Socijalist, liberal, član HDZ-a...
Što se tiče njihove političke orjentacije kažu: "Ja sam socijalist s domoljubnim tendencijama. Volim ono što bi ova zemlja mogla biti i ponosan sam na to što sam Hrvat. Mislim da bi građani mogli svi zajedno puno napraviti", odgovara Kristijan. Tomislav je, kaže, uvjereni liberal. "Mislim da je pravi čovjek koji iskoristi ono što mu je bog dao, zasuče rukave i dođe do neke razine, nešto napravi od sebe". Marko pak nudi iznenađujući odgovor: "Ja sam član HDZ-a, ali ne spadam u tipičnu medijsku sliku hadezeovca. Smatram za sebe da promičem vrijednosti EU-a. Zalažem se za jednakost i slobodu mišljenja, ali mislim da sam veliki domoljub i moje izravno uključenje u ovu priču ima veze s tim. Mislim da hrvatskoj politici nedostaje modernog razmišljanja.“ Nada, očekivano, naginje liberalnoj ljevici: "Mislim da je Hrvatska divna zemlja koju iskorištavaju ljudi koji ju gledaju kao svoju korist."
Na kraju razgovora većina kaže da ne misli napustiti Hrvatsku, iako postoje razmišljanja. Tomislav planira otići u inozemstvo na edukaciju, ali siguran je da će to biti samo privremeno. "Studirati vani da, ali raditi nikako. Najiskrenije, tu mi je obitelj, vikendica, prijatelji... Ne mogu se vidjeti bilo gdje drugdje na duže od 6 mjeseci", odgovara Kristijan. "Puno radim na projektima s dijasporom i putovao sam. Jedan dio mene razmišlja o odlasku van, ali mislim da je moja dužnost mijenjati Hrvatsku", poručuje Marko.
