U STSI-u 80, u Croscu čak 200 otkaza. Dvije INA-ine kompanije ovih su dana svojim radnicima najavile bolne rezove. Uprave objašnjavaju – u trenutke kad je cijeli svijet paraliziran zbog koronavirusa – nije bilo druge. Drastično je pala cijena nafte, ali i potražnja, što je i globalne divove natjeralo na otpuštanja.
No u slučaju INA-e, upućeni tvrde, za probleme su krive i loše poslovne odluke te zapuštanje biznisa.
''Nije baš ugodna situacija, nisu to baš neke lijepe
poruke...''.
Odgovara nam direktor STSI-a Nikola Mišetić kako
je bilo izaći pred svoje radnike i najaviti da će njih 80 dobiti
otkaz. U INA-inu je servisnu kompaniju došao krajem prošle
godine, šest mjeseci nakon toga započeo je restrukturiranje.
''Imali smo prilike vidjeti u Hrvatskoj brojne primjere, brojne
velike subjekte koji nisu na vrijeme reagirali, prilagođavali se,
pa su došli u probleme, tipa brodogradnje'', kaže Mišetić.
Tvrdi da moraju otići zaposleni u odjelima podrške, a ne oni u
radionicama, takozvani plavi.
''... tu govorimo o ljudima koji direktno donose novce, direktno
rade u poslu, dok je 42 posto bilo bijelih ili ljudi koji su
nekakva podrška ili administracija plavim djelatnicima, ako imate
pola ljudi u administraciji i pola ljudi koji privređuju onda je
to teško održiva situacija'', govori Mišetić.
Dobre je majstore teško pronaći. Sada je još teže za njih pronaći
posao.
''Cijeli svijet je stao, avioni ne lete, brodovi ne plove, ljudi
se ne kreću. Sve naftne kompanije su smanjile projekte i odgodile
ih za neka bolja vremena'', kaže Mišetić.
I druga INA-ina tvrtka - Crosco najavljuje otkaze. Otkrio je to
nedavno svojim radnicima direktor Igor Kruljac.
''Suhih usta, da, nije jednostavno, ali treba uhvatiti bika za
rogove i borit se sa situacijom.''
No, hoće li 200 radnika koji odlaze na burzu biti konačna
brojka?
''Ovo je prvo restrukturiranje koje smo mi imali u zadnje tri i
pol godine, u tri i pol godine smo mali visok angažman'', kaže
Kruljac.
Naftne bušotine diljem svijeta stoje, kriza je izbušila i
Crosco.
''Sve kompanije, svi operatori smanjuju svoja ulaganja kao
odgovor na stanje na tržištu i tu servisne kompanije pate jer se
ili otkazuju projekti ili što je sada novi problem - nema novih
tendera gdje biste se mogli javljati i dobivati neke nove ugovore
...'', kaže Kruljac.
Kombinacije loših odluka u prošlosti i trenutne situacije
''Ja bih rekao da uprave Crosca, razne uprave Crosca nisu bile
dovoljno fleksibilne da se prilagode tržištu'', smatra Srećko
Leustek, naftini konzultant.
Naftni stručnjaci kažu da za pad Croscovih prihoda ove godine
nije nitko posebno kriv.
''Puno bušećih tornjeva po svijetu stoje po skladištima, znači
nije neobično da tornjevi Crosca stoje po strani. Ali, ako posla
nema, a nema ga zbog kombinacije loših odluka u prošlosti i
trenutne situacije - onda ste u problemima. Ovaj Covid s tim
nikakve veze nema'', kaže Leustek.
Uprave oba poduzeća uvjeravaju nas da su otkazi spašavanje od još
krupnijih rezova. No, sudbina Crosca i STSI-ja nastavak je
rastakanja naftnog poslovanja Ine.
''To je bilo dosta loših odluka, recimo politička odluka koja se
odnosila na to da Crosco kao akviziciju kupuje mađarski Rotary
Drilling. Znači, ajmo reći, da nije bilo tih loših poteza da bi
Crosco i dan danas radio smanjeno, ali mogao bi nešto raditi.
Ovako, mislim da neće raditi ništa'', kaže Leustek.
Iz INA-e otišlo više od 5000 radnika
U posljednjih 10-ak godina iz INA-e je, prema neslužbenim
procjenama, što zbog otkaza, što svojom voljom i pod pritiscima
nadređenih otišlo više od pet tisuća radnika.
''Gledao sam zgradu Naftaplina koja je građena osamdesetih kao
istraživački centar, to nije bila upravna zgrada za direktorske
kabinete, to je bila zgrada u kojoj se upravljalo i projektiralo
ukupnu proizvodnje nafte i plina u Hrvatskoj. I u nju sad
useljava administracija, inspektorat i to je simbolično porazno",
kaže Petar Fleković, bivši predsjednik
Poslovnog odbora INA-e (1982. - 1990.).
Petar Fleković bio je na čelu INA-e osamdesetih, osam godina u
dva mandata.
''Društveni sistem se mijenja, pekare mijenjate, ali kruh nemojte
mijenjati. Kruh radite da bude bolji. To je simbolički poraz. To
je za mene teži trenutak nego sve ove privatizacije INA-e'', kaže
Fleković.
Otkako je Hrvatska izgubila upravljačka prava u Ini, svaki se
poslovni potez gleda kao utakmica s mađarskim vlasnicima.
Nitko više ne spominje izvoz domaće nafte u Mađarsku
''A činjenica je ono što je MOL radio u INA-i, radila bi bilo
koja druga kompanija, a zašto su to njima dopustili, to mi sami
sebi pitanje moramo postaviti i bojim se da nećemo dobiti
jednoznačan odgovor", kaže Davor Štern, naftni
stručnjak.
Nakon izbora utihnula je priča i o domaćoj nafti transportiranoj
u Mađarsku.
''Mene bi jako zanimalo kao struku saznati po kojoj cijeni je to
prodana i ako je prodano po korektnim cijenama za ono vrijeme
nemamo što prigovoriti, osim činjenici da bi Hrvatska trebala
biti sposobna preko Janafa prebaciti naftu u riječku
rafineriju'', kaže Štern.
U INA-i ponavljaju da nije uobičajeno objavljivati poslovne
ugovore.
''Ne radimo ništa protuzakonito'', kaže Stjepan
Nikolić, operativni direktor rafinerija i marketinga
INA-e.
Objašnjava o kojim je količinama riječ.
''Od 2016. do kraja 2019. smo zapravo prevezli smo jako malo
domaće nafte, prevezli smo tri kompozicije, željeznicom. Svaka
kompozicija je tisuću tona, jedna kompozicija je zapravo jedna
desetina dnevne prerade u riječkoj rafineriji.... Kad smo
prestali s preradom sirove nafte u Sisku u devetom mjesecu 2019.,
prvi transport sirove nafte naftovodom išao je prema Mađarskoj i
do sada je prema Mađarskoj poslano oko 350 do 400 tisuća tona'',
dodaje Nikolić.
Nudi računicu.
''Bitno je da novac ostaje INA-i, ostaje u Hrvatskoj. Vrijednost
koju smo ostvarili prodajom te nafte je jednaka ili veća od
vrijednosti koju bismo ostvarili da sa smo naftu prerađivali u
Rijeci.
U Rijeci investicija teška 4 milijarde kuna
U riječkoj rafineriji pripremaju izgradnju postrojenja za obradu
teških ostataka. Investicija teška četiri milijarde kuna.
''Što riječka rafinerija sada može isporučivati: 80 posto imamo
proizvoda visoke vrijednosti, onih 20 posto imaju vrijednost
ispod sirove nafte i tu gubimo. S novim postrojenjem koje će
obrađivati tih 20 posto postaje profitabilnija nego što je
danas'', poručuje Nikolić.
Zašto država ni gotovo četiri godine od pompozne najave nije otkupila MOL-ov paket dionica, koliko INA danas vrijedi, u što će se u Rijeci uložiti čak 4 milijarde kuna i je li doista izvoz nafte u Mađarsku izdaja nacionalnih interesa ili logičan poslovni potez – u priči Silvane Menđušić.
