Potpuno smrskano vozilo, tragovi krvi na asfaltu, izbezumljeni pogledi preživjelih, nevjerica slučajnih promatrača i prometni policajci koji već rutinski obavljaju tko-zna-koji očevid prizor je koji se, nažalost, često viđa na našim prometnicama, a na nekima, poput državne ceste D30, koja spaja Zagreb i Veliku Goricu, čak i češće nego drugdje.
Na toj cesti, na raskrižju Ulice Ivana Pavla II i Ulice 153. brigade HV-a, u nedjelju se dogodila jedna o strašnijih prometnih nesreća u posljednje vrijeme. Vozač Fiata Una prošao je kroz crveno svjetlo sudarivši se s Mercedesom. Uslijed naleta, Mercedes je udario u prometni znak, a zatim lijevom bočnom stranom naletio na prednju lijevu stranu trećeg vozila u ovoj nesreći, Opel Insignije, dok se Fiat Uno u zanošenju prevrnuo na krov. U nesreći je poginula 52-godišnja putnica iz Fiata, dok su vozač te dvoje suputnika, 31-godišnjak i maloljetnica, teško ozlijeđeni. Vozač Mercedesa zadobio je lakše ozljede.
19.05.2013., Velika Gorica - Tri automobila sudarila su se oko 9 sati u blizini skretanja za Zracnu luku Zagreb. Dvije osobe Hitna pomoc odvezla je u KBC Zagreb. Policijski ocevid je u tijeku. Photo:
Ceta koja "vuče" vozača da stisne gas
Zavirimo li u arhivu, nailazimo na niz vijesti o sličnim prometnim nesrećama na toj prometnici dugoj 80 kilometara koja se proteže od spoja s autocestom A3 kod Kosnice pa do Hrvatske Kostajnice. Spomenimo tek neke.
U ožujku 2010. kod čvora Buševec poginuo je desetogodišnjak u Opelu Astri kojoj je, prilikom uključivanja u promet na glavnu cestu, prednost oduzeo vozač Honde. Dječak je od siline udarca ostao zaglavljen u prozoru automobila i na mjestu preminuo. Također u blizini Buševca, na nadvožnjaku iznad željeznuičke pruge, u rujnu 2011. godine u sudaru je poginula ženska osoba. U svibnju 2015. dvije su osobe poginule u sudaru automobila i motocikla - motociklist i putnica u automobilu. Od siline udara automobil se tada okrenuo na krov, a u njemu je ostao zaglavljen motor. U srpnju iste godine na cesti D30 poginuo je 36-godišnjak na kojeg je Opel Merivom naletjela 33-godišnja vozačica. U lipnju 2016. godine na istoj cesti, u Starom Čiču, poginuo je 72-godišnjak u Renaultu Trafficu...
To je tek dio vijesti o teškim nesrećama na cesti D30 u kojima su vozači, putnici i pješaci ginuli, zadobivali ozljede ili, uz više sreće, zbrajali tek materijalnu štetu na svojim vozilima. Na toj cesti, koja je najbrža cestovna veza Zagreba i Siska, ograničenje brzine je 80 kilometara na sat. No ona svojom fizionomijom naprosto "vuče" vozača da stisne gas. Koliko se ondje brzo vozi slikovito je, prije par godina u izjavi novinarima kazao jedan žitelj Buševca, rekavši: "Na ovom potezu su automobili ubili više srna i jelena nego svi lovci skupa."
"Semafori su najjeftinije, ali pogibeljno rješenje"
"Ta cesta je loše prometno rješenje koje nije usklađeno s našim mentalitetom. Ne možete isto prometno rješenje primijeniti u Helsinkiju i u Zagrebu jer je kultura vožnje različita. Riječ je o vrsti prometnice koja, kako sam je nazvao, "zove smrt". Tamo ljudi voze brzo, a imate jedino semafore. Čim netko u toj jurnjavi prođe kroz crveno, vjerojatni ishod je smrt", kaže na naš portal prometni stručnjak Željko Marušić.
Po njegovom mišljenju, tamo bi umjesto semafora trebalo izvesti denivelaciju iliizgraditi kružne tokove.
"Kad imate takve brze prometnice, semaforizirana raskrižja višestruko su loša. Semafori su najjeftinije rješenje, ali pogibeljno. Ako je već bilo preskupo raditi denivelaciju, što je svakako najbolje rješenje, onda je trebalo napraviti bar kružne tokove", smatra Marušić.
Nudeći primjer kružnih tokova, Marušić postavlja retoričko pitanje: Je li itko ikada poginuo na remetinečkom rotoru u Zagrebu?
"Na tom rotoru problem je preopterećenost, ali tamo nitko nikada nije poginuo. Dobro projetkirani kružni tokovi ne bi usporavali, ljudi bi se na njih privikavali i to bi smirilo promet. Na cesti kod Velike Gorice ljudi voze brzo pa kad izdaleka vide zeleno svjetlo još stisnu gas i prođu nekad kroz semafor i sa 120 na sat. A kad netko projuri kroz crveno - događa se smrt", kaže Marušić.
"Izgraditi kružne tokove i staviti prst u uho"
Po zakonu velikih brojeva, kaže on, cesta D30 i dalje će neminovno generirati tragične nesreće. U tom smislu, u rangu je najopasnijih u Hrvatskoj skupa s obilaznicom Vodica i brzom cestom Split - Trogir. Na pitanje tko je za to odgovoran, Marušić kaže da je problem u struci koja krivo radi.
"One koji projektiraju ceste nitko ne propitkuje niti proziva za odgovornost. Treba vidjeti tko je projektirao tu prometnicu jer je suodgovoran za ovu nesreću koja se dogodila u nedjelju. Ovakvo rješenje prometnice nije primjereno ovdašnjoj vozačkoj kulturi. S tim da policija, svjesna opasnosti, neprestano nadzire brzinu na toj cesti. Što bi tek bilo da se ne nadzire brzina", pita se Marušić.
K tomu napominje da je čitava cesta od Domovinskog mosta do Velike Gorice pogibeljna, a cijela prometnica od križanja Heinzelove sa Slavonskom avenijom pa preko Radničke ceste i Domovinskog mosta do Velike Gorice - krivo projektirana.
"Kada bi tamo izgradili kružne tokove mogli bi staviti prst u uho i biti bezbrižni da nitko neće poginuti. Tada nije potrebna ni policija, jer tko će se zalijetati između dva kružna toka. Ovako vozač vidi zeleno svjetlo, pa dodaje gas da ga 'ulovi'. Protočnost bi bila manja, ali bilo bi sigurnije. Ako se negdje pojavi problem, onda treba denivelirati. Konkretno, na mjestu gdje se u nedjelju dogodila nesreća trebao bi biti kružni tok, dok bi skretanje za Zračnu luku trebalo biti denivelirano. Ovako i dalje ostaje cesta koja 'zove smrt'", upozorava Marušić.
