Rat u Ukrajini izazvao je bojazan i zbog žestokih bitki koje su se vodile nuklearnih elektrana. Odmah na početku invazije, Rusi su zauzeli nuklearnu elektranu Černobil, gdje se 1986. godine dogodila strašna nuklearna katastrofa. Zbog straha da se ne ponovi isto, svijet je strepio kada se doznalo da su ruske trupe zauzele to mjesto.
Nakon nekog vremena, ruska vojska povukla se iz Černobila, a ukrajinske su vlasti objavile su da su iz istraživačke baze ukrali 133 radioaktivne tvari, koje su iznimno smrtonosne. Te tvari, napisali su, mogle bi ih ubiti. Osim što su boravili u Černobilu, Rusi su nezaštićeni prolazili i područjem Crvene šume. Riječ je o vrlo otrovnoj zoni, najkontaminiranijoj oko Černobila gdje se nataložila radioaktivna prašina, a koju su trupe sada podigle. Pošto su nezaštićeni udisali tu prašinu, ona je vjerojatno uzrokovala unutarnje zračenje u njihovim tijelima, rekao je jedan djelatnik u Černobilu.
Složen i dugotrajan proces liječenja
Radioaktivne tvari mogu uzrokovati velike zdravstvene probleme, koji su poznatiji kao radijacijska bolest. Što je to točno, zašto je opasno i kakvu su to prašinu Rusi udisali u Crvenoj šumi, pitali smo glavnog inženjera Odjela za nuklearnu medicinu Kliničke bolnice Dubrava, Luku Tarle, bacc. radiol. techn.
Glavni inženjea Odjela za nuklearnu medicinu Kliničke bolnice Dubrava, Luku Tarle, bacc. radiol. techn.
Akutni radijacijski sindrom (ARS) je bolest uzrokovana visokom, jednakom ili većom dozom od 1Gy (grey) ionizirajućega zračenja akutno apsorbiranom u cijelom tijelu ili velikom dijelu tijela, a ima predvidiv tok u vremenskom rasponu od nekoliko sati do nekoliko tjedana nakon ozračenja, pojašnjava nam Tarle.
"ARS je najčešće uzrokovan ozračenjem iz vanjskih izvora penetrantnog ionizirajućeg zračenja, vanjskom i unutarnjom kontaminacijom radionuklidima, a očituje se nizom promjena na staničnoj razini koje uzrokuju prekid reproduktivnog procesa, takozvanog mitotičkog aresta, smrt stanica i abnormalno lučenje citokina koji uzrokuje oštećenje ili prestanak funkcije organa", dodaje.
Radiosenzitivnost i kinetika stanica u pojedinim tkivima i organima određuje vrijeme pojave, oblik i težinu akutnog radijacijskog sindroma, kaže Tarle, pa je stoga liječenja ljudi koji su oboljelih od prekomjernog izlaganja ionizirajućem zračenju specifičan, složen i dugotrajan proces, kaže nam ovaj inženjer radiologije.
Prašina može uzrokovati opekline
Zanimalo nas je koje bi posljedice mogli osjećati ruski vojnici ako su se zaista ozračili. Tarle kaže da se ovisno o apsorbiranoj dozi zračenja mogu pojaviti promjene koje nastaju unutar prvih nekoliko sati nakon ozračenja, traju dva do tri dana te spontano nestaju.
Promjene se mogu primijetiti u gastrointestinalnom traktu u vidu abdominalne boli, mučnine, povraćanja, proljeva, a mogu se javiti i razni vazomotorni znakovi kao što su konjunktivitis, crvenilo kože lica, izloženih dijelova kože pa sve do neuromuskularnih simptoma kao što su glavobolja, temperatura, ataksija odnosno gubitak koordinacije mišićnih pokreta uzrokovan poremećajima dijela živčanog sustava te dezorijentiranost.
"Ovisno o težini ozračenja koja se određuje apsorbiranom dozom, akutna radijacijska bolesti i akutna lokalna radijacijska ozljeda razvija se unutar prvog do četvrtog tjedna nakon ozračenja", kaže Luka Tarle.
Budući da se spominjala i radioaktivna prašina koju su Rusi digli u zrak kada su ušli u Crvenu šumu, pitali smo ga što je to točno te koliko je ona opasna. "Radioaktivna prašina sadrži radionuklide u obliku otvorenih izvora zračenja. Ako se dugo zadrže na odjeći ili na koži mogu izazvati bolest kože koja nalikuje opeklinama", pojašnjava nam.
Za kraj, ovog smo stručnjaka upitali mogu li ljudi koji su bili izloženi radijaciji tu radijaciju prenijeti na druge ljude, na što nam Tarle odgovara da ne mogu ako nisu kontaminirani, odnosno ako nema prisutnosti izvora zračenja na odjeći ili koži.
