Bila je to horor scena u Bjelovaru kad je susjed motikom ispred kuće ubio malog mješanca po imenu Tiko. Životinja je živjela s obitelji Godinić pet godina.
"Šokiran sam, uznemiren i tužan. Ne mogu oka sklopiti zbog ovoga što sam doživio. Susjed živi kraj mene i poznajem ga 40-ak godina i on je ispred kuće mučki motikom ubio psa", ispričao je Stjepan Godinić početkom veljače za portal Klikni.
Zvali su veterinarku, ali umiljatom mješancu koji je bio dio obitelji, Stjepana je pratio u radionicu i igrao se s petogodišnjim unukom, nije bilo spasa. Ovo je samo jedna od šokantnih priča iz crne kronika koja se odnosi na mučenje i ubijanje životinja. Nedavno se javnost šokirala i nad slučajem srednjoškolca koji se ispred škole pred drugim učenicima iživljavao nad mačićem. Ubio ga je i bacio u travu, a navodno nitko od onih koji su gledali nije reagirao.
I splitska policija danima je tražila muškarca koji je pred suprugom ubio psa. Zatekli su užase prizora, uz pretučenu ženu, kojoj je polomljen nos i potkoljenica, bio je i pas koji je prema prvim naznakama do smrti bio zatučen.
I prije oko mjesec dana policija je zaprimila dojavu da je netko u mjestu Kraguj ustrijelio psa. Sve je prijavio vlasnik.
Što se događa i zašto netko odlučio biti surov prema životinji koja u naravi ima povjerenje prema ljudima, razgovarali smo sa stručnjacima koji otkrivaju da nasilje prema životinjama može imati pozadinu ali može biti i signal na što je netko spreman i ubuduće.
Ne ulazeći u konkretne slučajeve zlostavljanja i ubijanja životinja psihijatar, forenzički psihijatar i seksualni terapeut dr. Goran Arbanas iz Psihijatrijske bolnice Vrapče kaže da se u takvim slučajevima radi o sadizmu, odnosno namjernom izazivanju osjećaja boli prema drugom živom biću.
Sadizam kao mogući simptom antisocijalnog poremećaja ličnosti
"Sadizam može biti prema ljudima i prema životinjama i to je jedan od značajnijih simptoma antisocijalnog poremećaja ličnosti. Ipak, ako netko ima samo taj simptom, to nije dovoljno da dobije dijagnozu antisocijalnog poremećaja ličnosti. Drugi je simptom za tu dijagnozu odsutnost osjećaja krivnje i empatije, tu je i kršenje društvenih normi, potom impulzivno ili eksplozivno reagiranje te drugi simptomi. Samo zlostavljanje životinja je i predznak, naročito ako se javi u ranijoj dobi. Ako se dijete sadistički ponaša prema životinjama, velika je šansa da će razviti antisocijalni poremećaj ličnosti. Naime, to je osoba koja ne empatizira sa živim bićima, a prirodno je da suosjećamo kada vidimo da životinja ili druga osoba pati", rekao je dr. Arbanas.
Ako netko muči ili ubije životinju pred drugima, tu se postavlja pitanje kako netko može samo gledati i ne reagirati na nasilje?
Naš sugovornik kaže da se tu radi o slučaju promatrača te tu vrijedi pravilo – što je više promatrača, to je manja šansa da netko reagira.
"Slično je kada netko sretne osobu koja leži na cesti. Ako nema nikoga, veća je šansa da će pomoći, a ako je puno ljudi – tada će pomisliti da će 'onaj drugi pomoći' i na kraju možda nitko ne pomogne. Što je više promatrača, njihova se odgovornost dijeli na njih više. Isto je i kad netko tuče djecu u zgradi i nitko ne zove policiju. Da se radi o kući u kojoj je samo dva stanara, veća je vjerojatnost da će jedan reagirati", kaže naš sugovornik.
Odgovornost se dijeli među promatračima
U čitavom nizu policijskih izvještaja da je netko ubio puškom životinju, ima i onih kada pojedinac osobno životinju ubije „golim“ rukama. Na pitanje što je surovije ili "gore", naš sugovornik kaže da je možda okrutnije ubiti s vlastitim rukama, nego oružjem i s neke udaljenosti.
"Isto je i u slučajevima odnosa žrtve i ubojice - lakše ubiti pištoljem, nego nekoga zadaviti jer je tada potreban veći emocionalni angažman. Isto je i sa zlostavljanjem životinja", kaže dr. Arbanas.
O slučajevima zlostavljanja i ubijanja životinja općenito kaže da je veći rizik da takva osoba i u budućnosti počini kazneno djelo. "Oni su svjesni i razumni i nemaju duševne bolesti zbog kojih ne bi razumjeli što su napravili. Oni razumiju da je njihovo djelo kažnjivo, ilegalno, ali ga svjesno i namjerno rade. Ovako antisocijalno ponašanje u općoj populaciji je prisutno između dva i pet posto, u zatvorima to je to daleko više prisutno – između 50 i 80 posto", kaže naš sugovornik.
Mogući su i drugi motivi za zlostavljanje i ubijanje životinja – kao što je naplaćivanje ulaznica, onda je motiv čisto financijski. Ako netko muči životinju pred drugima, onda to radi zbog promatrača, svoje publike. Kada to radi dijete ili teenager, dakle osoba u izgradnji, ne treba biti tako oštar jer je adolescentima jako važna podrška vršnjaka i oni se izgrađuju, žele biti zapaženi, prepoznati i žele dobiti podršku svojih vršnjaka“, govori ovaj stručnjak.
Seksualne sklonostima prema životinjama
No nedavni slučaj sudske zastare slučaja muškarca iz Zagreba koji je seksualno zlostavljao psa, široko otvara problematiku odnosa zlostavljača prema životinjama.
Ponovno ne ulazeći u konkretan slučaj, dr. Arbanas kaže da je moguće da osoba ima seksualne sklonosti prema životinjama. "Tu se onda radi o zoofiliji gdje postoji seksualna komponenta da osoba masturbira ili ima neku vrstu seksualnog odnosa sa životinjama", kaže ovaj stručnjak.
Iz udruge Prijatelji životinja kažu da su mnogi prepoznali kao relevantno mjesto za traženje uputa i savjeta kada svjedoče lošem postupanju prema životinjama.
Svakodnevno javljaju za zlostavljanja
"Svakodnevno nam pišu i prijavljuju zanemarivanje te zlostavljanje životinja. Uvijek najoštrije osuđujemo svako nasilje prema životinjama i pozivamo građane da svaki slučaj zanemarivanja, trovanja, mučenja, fizičkog i seksualnog zlostavljanja i ubijanja životinja obavezno prijave veterinarskoj inspekciji, policiji i općinskom državnom odvjetništvu. Smatramo i iznimno važnim da se svaki takav slučaj sankcionira kako bi se poslala jasna poruka da zlostavljanje životinja nije društveno prihvatljivo. Velik broj monstruoznih slučajeva počini se nad napuštenim životinjama, odbačenim štencima i mačićima, zbog čega ističemo da su jako važni kastracija i odgovorno skrbništvo", naveo je Luka Oman iz "Prijatelja životinja".
Iza sebe imaju više od dva desetljeća prijavljivanja različitih slučajeva zlostavljanja životinja za koje saznaju od građana ili iz medija. Traže i postroženje kazni za zlostavljače i više kazne i ubojice životinja, ali i da se napravi registar ubojica i zlostavljača životinja kako bi se znalo kome se ne smije udomiti životinja te tko je opasan za životinje u susjedstvu. "Inače, za mnoge slučajeve javnost sazna zahvaljujući udrugama koje zbrinjavaju napuštene životinje koje ne samo da pokušavaju spasiti živote i izliječiti teško zlostavljane preživjele životinje nego i podižu prijave protiv, nažalost, često nepoznatih počinitelja", navodi Oman.
S obzirom na to da je zlostavljanje životinja kazneno djelo, potvrđuju da policija obično žurno reagira.
"Jako je bitno da osobe koje svjedoče zlostavljanju životinja reagiraju na svako kršenje Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti životinja te da odmah sve prijave policiji i inspekciji. Samo tako je moguće da svaki mučitelj životinja bude što prije identificiran i odmah priveden kako bi se spriječilo daljnje zlostavljanje životinja, ali i ljudi. Naime, podsjećamo da se osobe koje su nasilne prema životinjama rijetko zaustavljaju na tome, odnosno da je nasilno ponašanje prema životinjama indikator takvog ponašanja i prema ljudima", navodi Oman.
Navode da kaznenu prijavu može podnijeti i svjedok zlostavljanja ili ubijanja životinje ili osoba koja ima saznanja o tome, i to pismenim putem nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu. "Uz prijavu je potrebno priložiti što više dokaza koji mogu poslužiti u svrhu dokazivanja navoda iz prijave (fotografije ili video snimke, iskazi svjedoka, obdukcijski nalaz, veterinarska dokumentacija). Osim toga, građani koji na javnome mjestu svjedoče zlostavljanju životinja trebaju odmah pozvati policiju i pozvati se na Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji osobu koja na javnome mjestu zlostavlja životinje ili na drugi način loše s njima postupa kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 20 do 100 eura", otkriva i detalje kolike su kazne.
Tijekom 20-ak godina rada, udruga se susrela sa zaista mučnim slučajevima.
Prvi osuđeni za mučenje: 'Nije valjala, veselila se prolaznicima'
"Još se sjećamo 'monstruma s Pešćenice', Ostoje Babića koji je 2004. premlatio do smrti svoju kujicu šipkom i vilama dok joj nije pukla lubanja i dok nije gotovo cijela iskrvarila. Tijekom sudskog postupka izjavio je da pas nije ništa valjao jer se veselila prolaznicima, a cviljela je dok ju je držao na lancu te ju je zato odlučio ubiti. Ubojica je 2006. godine bio osuđen na pet mjeseci zatvora, od tada zakonski maksimalno propisanih šest mjeseci, i kaznu je i odslužio. Bila je to prva izrečena zatvorska kazna za kazneno djelo mučenja kućnih ljubimaca u Hrvatskoj. Ista sutkinja koja je osudila Ostoju Babića dobila je prošle godine medijski jako eksponiran predmet zloglasnog Ivora Ivaniševića, zaposlenika Europskog parlamenta, koji je godinama višestruko silovao svoje pse, no kazna koju mu je izrekla nije mogla biti provedena", rekao je Oman.
Nastavio je da taj slučaj na najgori mogući način pokazao svu nemoć pravosuđa da sankcionira dokazanog silovatelja pasa.
"A sve zbog toga što je u važećem Kaznenom zakonu maksimalna kazna zatvora za mučenje i ubijanje životinje do godinu dana, odnosno dvije ako je djelo počinjeno iz koristoljublja. Tako mala kazna omogućava i kratak rok zastare pa je Ivanišević potpuno izbjegao bilo kakvo sankcioniranje za nedjela koja je počinio. Primjerice, zakonodavstva drugih država omogućavaju veću maksimalnu predviđenu kaznu već za samu proizvodnju, prodaju, širenje i posjedovanje pornografije koja prikazuje seksualne radnje sa životinjama: npr. Njemačka, Švicarska, Latvija i Norveška kaznom zatvora do tri godine, a Turska kaznom zatvora do četiri godine", navodi Oman.
Iznio je i drugi "jednako gnjusni slučaj" za koji je ustvrdio da "doslovno izaziva želju za povraćanjem".
Batinanje konja kao pripreme za natjecanje
"To je prošlogodišnji slučaj silovanja i ubijanja mačke, što su počinila maloljetna djeca Međimurske županije. Nažalost, takva brutalna zlostavljanja životinja nisu izolirani slučaj, ponavljaju se redovito i praktički svakodnevno. Nakon što su prošle godine objavljene snimke mlaćenja konja u okolici Karlovca, ukazali smo da je batinanje konja, daleko od očiju javnosti, dio redovite prakse i 'pripreme' za natjecanja konja u povlačenju teških trupaca, tzv. Štraparijade. Već godinama tražimo zabranu tih natjecanja, i to upravo zbog činjenice da je zlostavljanje konja njihov dio. Nadamo se da će nas Ministarstvo poljoprivrede konačno poslušati i sljedećim izmjenama Zakona o zaštiti životinja donijeti zabranu Štraparijada", navodi Oman.
Ipak, kaže da je svijest građana porasla, sve se češće prijavljuju policiji koja brzo reagira. Oman tvrdi da zapne na sudovima. Ipak i dalje smatraju da su kazne za zlostavljanje i ubijanje životinja premale.
"Trenutačno problem nastaje i u provedbi zakona. Iako brojni slučajevi dođu do policije i suda, suviše rijetko dolazi do izricanja zatvorske kazne. To se mora bitno promijeniti jer neizricanjem kazni ili izricanjem uvjetnih ili simboličnih kazni zlostavljači i ubojice ne dobivaju poruku da je njihovo ponašanje neprihvatljivo", navodi naš sugovornik.
Zato je Udruga Prijatelji životinja u svibnju prošle godine poslala Ministarstvu uprave i pravosuđa prijedloge izmjena Kaznenog zakona te da se kazna za mučenje i ubijanje životinja povisi kazna zatvora do tri godine, odnosno do pet godina ako se kazneno djelo počini iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje, radi snimanja i distribuiranja pornografskih materijala ili iz drugih niskih pobuda ili ako su prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja ili smrt životinje.
"Veće kazne omogućile bi sucima izricanje adekvatne kazne zatvora za najteže oblike ovog kaznenog djela, a to bi se odrazilo i na duljinu rokova zastare kaznenog progona. Za usporedbu, za oštećenje tuđe stvari predviđena je maksimalna kazna do pet godina zatvora pa je apsurdno da je sada za živo osjećajno biće pet puta manja", navodi Oman.
Osim povisivanja kazni zatvora, predložili smo i da se borbe životinja sankcioniraju kaznom zatvora, a i ne postoji kazna za one koji gledaju ili uzgajaju odnosno prodaju pse za borbe.
POGLEDAJTE VIDEO Susjed otkriva detalje o dvorištu smrti kraj Zagreba: 'Inspektori su mi rekli kaj se petljam u to'
