Prema europskom građanstvu je projekt Hrvatskog pravnog centra koji provodi s partnerom Adriatic Mediom d.o.o te pridruženim partnerima – lokalnim radijskim stanicama. Projekt financira Europska komisija (koja ne odgovara za sadržaj emisija i članaka).
Sama viktimizacija, pojašnjava stručnjak za kazneno pravo profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Davor Derenčinović, za žrtvu znači traumu, pojačanu ako se žrtva nalazi u nepoznatom okuženju druge države čiji jezik i kulturu ne poznaje.
Za zaštitu žrtava u ovakvim slučajevima je iznimno važna presuda Europskog suda iz 1989. godine, a riječ je o slučaju britanskog državljanina Williama Cowana koji je napadnut na jednoj stanici podzemne stanice u Parizu i tjelesno ozlijeđen.
Pokrenut je kazneni postupak protiv počinitelja, a oštećeni je na tamošnjem sudu, sukladno tadašnjem francuskom kaznenom zakonu, podnio zahtjev za kompenzaciju, odnosno, naknadu štete.
Po tadašnjoj odredbi francuskog zakona, pojasnio je profesor Derenčinović, pravo na kompenzaciju imali su francuski državljani, oni s boravištem u Francuskoj te građani onih država EU s kojima je Francuska imala reprocitet.
Kako gospodin Cowan nije ispunjavao ove uvjete, tamošnji sud nije znao kako postupati pa je zatražilo od Europskog suda u Luxembourgu tumačenje je li sporna odredba francuskog zakona o kaznenom postupku diskriminatorna, odnosno, krši li ona viktimiziranim strancima određena prava. Europski sud je odlučio da je riječ o diskriminaciji te da britanski državljanin ima pravo na naknadu jednako kao i francuski.
Sve je objedinjeno direktivom iz 2012 godine, a koje sve države moraju ugraditi u svoje zakonodavstvo. Ona nalaže, naglasio je profesor Derenčinović, što nadležna državna tijela moraju učiniti kada neka osoba postane žrtva kaznenih djela.
''To je u prvom redu davanje odgovarajućih informacija od strane policije i državnog odvjetništva o tome gdje se može ostvariti pravna zaštita, pravo na pravno ili psihološko savjetovanje, eventualnu hitnu medicinsku pomoć. Također, je žrtvu potrebno informirati o mogućnosti naknade štete.''
Uz ovu postoji još jedna europska direktiva koja se odnosi isključivo na kompenzaciju, odnosno, pravo na naknadu štete.
Fond za naknadu štete žrtvama kaznenog djela
Hrvatska je uskladila svoje zakonodavstvo i zakonom je propisala novčanu naknadu žrtvama kaznenog djela. Stranac koji se zatekne u Hrvatskoj i postane žrtvom kaznenog djela ima pravo na naknadu pod jednakim uvjetima pod kojima to imaju u hrvatski državljani.
''To ne znači naknadu od počinitelja kaznenog djela, već naknadu od države, iz jednog posebnog fonda. Često se događa da počinitelj kaznenog djela uopće nije procesuiran, nije poznat ili je u bijegu, zbog toga su države u obvezi imati takav fond kojim bi izravnim, ali i posrednim žrtvama ( članovima obitelji ili srodnicima) ostvarivali pravo na određene naknade; za troškove zdravstvene zaštite, za izgubljenu zaradu, itd…''
O tome, kaže profesor Derenčinović, po hrvatskom zakonu odlučuje jedno posebno tijelo; Odbor koji je sastavljen od predstavnika civilnih organizacija, Vrhovnog suda, Državnog odvjetništva. Iako za sada nemamo praksu u ovakvim slučajevima, procedura je jasna. Žrtva mora dobiti sve informacije o pravima koje joj pripadaju i to već od policije kojoj će prijaviti kazneno djelo, po mogućnosti na jeziku kojeg razumije.
Koja kaznena djela dolaze u obzir?
''Naravno ne radi se o svim kaznenim djelima. Radi se onima s elementima nasilja ili kaznenim djelima protiv seksualnog integriteta. Isključeni su prometni delikti.''
Dakle u slučaju kada netko postane žrtvom, najprije treba samo kazneno djelo prijaviti policiji. Kazneni sud, kaže naš sugovornik, najčešće upućuje žrtvu u parnicu protiv počinitelja. Kad je riječ o strancu, to donosi cijeli niz komplikacija; od kratkog boravka na teritoriju Hrvatske pa nadalje.
Alternativa je, ističe Derenčinović, kompenzaciju tražiti od države.
''Može se i kombinirati. Obzirom da po nekim osnovama postoje novčani limiti, 35.000 kuna, moguće je, ako se žrtva dijelom obešteti od počinitelja, tražiti i naknadu razlike do punog paušalnog iznosa. Isto tako država, nakon što je žrtvi isplatila kompenzaciju, povrat iste može zatražiti od počinitelja kaznenog djela.''
Dakako, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, uz sve mjere obeštećenja koja propisuje Europska unija, hrvatskim građanima savjetuje oprez prilikom putovanja u druge zemlje Unije. Kaže, najbolje bi bilo poduzeti preventivne mjere da do kaznenog dijela uopće ne dođe, primjerice izbjegavati kvartove određenog grada koji ''nije nisu dobrom glasu''. Dobro je, ističe, imati i preslike dokumenata za slučaj da vam ih netko u inozemstvu ukrade.
Posebno treba paziti u turistički istaknutim područjima, no postanete li žrtvom kaznenog djela, bilo bi dobro javiti se hrvatskim misijama i veleposlanstvima koje mogu pružiti pomoć.
Nije zgorega, ističe stručnjak za kazneno pravo Davor Derenčinović, i prije odlaska u određenu zemlju proučiti tamošnje zakonodavstvo.
Zapravo, mnoge su države u postupku prilagodbe svojeg zakonodavstva spomenutoj europskoj direktivi. No, ono zbog čega je sustav zaštite u EU na visokoj razini jest to da se direktive mogu izravno primijeniti, a građani to trebaju znati.
