"Robert Ježić nije kunu uložio u kupovinu DIOKI-ja, to je bila politička odluka. U našu firmu od tada su dolazili od Franje Gregurića, Davora Šterna, Nikice Valentića, Borislava Škegre do Slavka Linića . Dolazili su svaki dan, kao zaposlenici. A vi sad pogodite zašto su dolazili u firmu. Zašto je Ježić financirao tri predsjedničke kampanje. Pa nisu to igre bez veze", ispričao nam je svoje sumnje Zlatko Novak zaposlenik DIOKI-ja dok je stajao metar udaljen od policijskog kordona, koji je njemu i stotinama njegovih kolega priječio prilaz Markovom trgu.
Neki od njih smiju se padu industrijske proizvodnje od devet posto.
"A je li, pala je? Baš čudno", komentiraju. Prije trideset godina DIOKI je dijelio viškove radnicima, a dobro su poslovali čak i u Ježićevo vrijeme. Mjesečno su, kaže, proizvodili 150 do 180 tona robe, a tona polietilena košta 1.500 eura.
"Dolazile su nam reklamacije zato što je uz granule bilo i vlage. Znate zašto se to događalo? Zato što su granule išle vruće, a kako su bile zamotane u plastiku, kondenzirala se vlaga. Mi nismo stigli proizvoditi koliko smo imali naručenog!", kazao je Novak ističući da je DIOKI pretežno orijentiran izvozu, koji se plaćao unaprijed.
Gdje se prelijevao kapital?
"Nije istina da smo proizvodili gubitke", kaže nam zaposlenik DIOKI-jevog računovodstva Zlatko Erjavec, koji je u tvrtki već 32 godine. Ministrima Mrsiću i Liniću bezuspješno je pokušavao objasniti da su sirovine koje koriste – plin, etan i struja – naš proizvod. Gašenje DIOKI-ja pogubno je zato ne samo za industriju, nego i za stotine malih dobavljača kojima je DIOKI ostao dužan, pa neće isplatiti plaće tisućama svojih radnika.
"Imao sam uvid u papire i znam da su izvlačili novac preko tvrtke-kćeri. Državno odvjetništvo ima potpunu dokumentaciju o tome. Svu sirovinu smo plaćali preko društva kćeri Adria oila, a kad dobijete fakturu od Adria oila, vi je uredno platite. Oni su po jednoj cijeni nabavljali etilen i davali nam po drugoj. Gdje se prelijevao taj kapital? Ako vi prodajete gotovu robu za 15.000 eura, recimo, cisternu, a iz tvrtke kćeri se fakturira za 23.000, o kakvim mi onda gubicima govorimo?", pita on. INA je njihovu robu, naglašava, prodavala po dvostruko većoj cijeni od one po kojoj su ju nabavljali od DIOKI-ja.
Kako su se trošili krediti?
Ježić je, osim toga, dizao strahovite kredite, podsjećaju radnici.
"Hipoteke su se dizale da bi se proširio i modernizirao Polietilen i da bi se izgradio VCM postrojenja na Dini. Ali tu nešto ne štima, kad se pogledaju krediti i koliko je uloženo", kaže nam DIOKI-jev računovođa.
Spor oko pročistača voda
Osim toga, DIOKI-ju su se nametali iracionalni troškovi. Naime, gradske su se vlasti u Zagrebu godinama sporile s DIOKI-jem oko obračuna korištenja gradskog pročistača voda. Plaćali su samo 70 posto iznosa, jer se 30 posto vode koju preuzimaju, a po čijoj se količini obračunava naknada, izgubi u proizvodnju, u obliku vodene pare. Grad je to prihvatio i smanjio ukupni iznos duga od oko 46 milijuna kuna za 21 milijun. No, Erjavec tvrdi da je i taj trošak, koji se broji u milijunima kuna, nepotreban.
"Prije 30 godina pogon je dobio biološki pročistač voda. Gradski je mehanički pročistač deset puta gori od našeg", kaže Erjavec.
Zašto INA uništava DIOKI-jevu sirovinu?
Potpuno suludom smatra i činjenicu da INA spaljuje etan prilikom proizvodnje goriva.
"INA-i treba zabraniti da se etan spaljuje, to je nije dozvoljeno u EU i stalno se Rusima prigovara što se to događa. Mi od tog nusproizvoda radimo gotov proizvod koji izvozimo i stvaramo vrijednost. Zar smo mi blesava nacija?", pita.
Predviđaju da će Žitnjak biti prodan kao zemljište, a pogon, za koji je potrebno pola milijarde eura da se sagradi, biti će razrezan i rasprodan u komadima.
Ježić odavno nije vlasnik, vlasništvo je pripalo vjerovnicima – Hypo i Zagrebačkoj banci, Hrvatskoj elektroprivredi i ostalima.
Svi interesi su isprepleteni ondje
Član našeg stručnog tima Ljubo Jurčić nema dileme. Problem DIOKI-ja ni u kom slučaju ne znači da su za njegov bankrot krivi radnici, a naglašava i da ga se ne može promatrati samo kroz gospodarsku prizmu. Radnici su, po njegovom mišljenju, mogli prosvjedovati i ispred DORH-a.
"To je kompleksna hrvatska priča. Tu je i pretvorba i privatizacija, i politički utjecaji, i grupni utjecaji, i financijski interesi, kapitalni i nekretninski, energetski interesi. Tamo je sve sastavljeno", navodi Jurčić.
Kao Jadrankamen
"Nisu radnici krivi – kriva je politika i svi ovi zainteresirani. Potrebna je analiza i istraga da se utvrdi čiji su tu interesi bili presudni, pošto su se očito neki drugi prikazivali kao poslovni interesi. To vam je isto kao u brodogradnji: kad se gleda na poslovne interese kompanije, dobijete Uljanik i nastavak proizvodnje, a kad se gledaju drugi interesi, dobijete stečaj. Isto kao u Jadrankamenu. To što su oni u bankrotu, ne znači da ljudi nisu radili super", kaže Jurčić.
Zato DIOKI-ju treba šira politička, ekonomska i financijska analiza, jer o DIOKI-ju ovisi odgovor na pitanje želi li Hrvatska kemijsku industriju ili ne.
Ukoliko imate pitanja vezana za rad Vlade, pojedine poteze ili njihov izostanak, a tiču se područja koja smo predstavili, pišite nam na strucnitim@portal.net.hr
