Dubrovački dnevnik već je pisao o šlampavosti tadašnjeg direktora Mladena Falkonija, koji je HTC Babin kuk vodio kroz privatizaciju. Podsjetimo se, Falkoni brojne nekretnine nije uvrstio u temeljni kapital, pa je poslije nastao veliki problem kupcima da upišu svoje vlasništvo, a taj problem traje sve do danas.
No što se tiče javnih površina i njihovih vraćanja Gradu Dubrovniku, Falkoni je znatno manji krivac od nekih drugih. Naime, prema izvješću Državne revizije, Upravni odbor HTC Babinog kuka, u ožujku 1994. donio odluku prema kojoj se u procijenjenu vrijednost Babinog kuka uključuje zemljište površine 646 543 m2 , a preostalih 191 472 m2 zemljišta koja imaju značaj javnih površina se prenose Gradu Dubrovniku. Prema odluci upravnog odbora izrađen je prijedlog ugovora o prijenosu prava vlasništva nekretnina bez naknade, prema kojem Babin kuk prenosi Gradu Dubrovniku zemljište ukupne površine 191 472 m2 , a sastoji se od 21 510 m2 zemljišta koje čini javno pomorsko dobro, 69 331 m2 zemljišta koje čini ceste i putovi, te 100 631 m2 zemljišta koje čine zelene površine i neizgrađeno građevinsko zemljište. U travnju 1994. podnesen je zahtjev Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske (koji se poslije našao pod Državnim odvjetništvom op.a.) za davanje suglasnosti na ovaj ugovor, koje nije dalo ni uskratilo suglasnost na ugovor, a ugovor o prijenosu prava vlasništva nekretnina bez naknade gradu Dubrovniku nije proveden.
Kako vidimo iz izvješća Državne revizije, Falkoni i drugi odgovorni ljudi iz Babinog kuka htjeli su besplatno ustupiti javne površine Gradu Dubrovniku, ali da bi se to provelo bio je potreban blagoslov tadašnjeg Javnog pravobraniteljstva koji se nikada nije dogodio. U to vrijeme funkciju javnog pravobranitelja Hrvatske obnašao je Petar Šale, koji je svojedobno bio pod istragom USKOK-a, koji ga je teretio da je zastupajući državu u sporu protiv Stipa Gabrića Jamba, oštetio državu za 17 milijuna kuna. Na kraju je optužnica i podignuta pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Postavlja se pitanje zašto Petar Šale i njegovi suradnici nikad nisu dali suglasnost da se javne površine na Babinom kuku vrate u vlasništvo Grada Dubrovnika? Je li riječ o šlampavosti ili nečemu drugom, vjerojatno nikada nećemo saznati.
Više pročitajte na portalu Dubrovačkidnevnik.hr.
