Marija je iz skloništa Pokupsko Cerje već udomila jednu kujicu. Kad je vidjela da Erikine bebe svega nekoliko dana dijeli od uspavljivanja, angažirala je prijatelje koji su ih htjeli udomiti. Vlasnik Baraba I njegova supruga idejom su, kaže, bili oduševljeni. Sve dok udomitelji nisu stigli po pse.
"Prijateljica mi je javila da oni bebe ne daju. Ja sam tad nazvala, predstavila sam se i napomenula da sam bila kod njih samo tjedan dana ranije. Rekla sam da ću ih poslati i zamolila ih da im daju pse. Ona je bila izrazito gruba, da ne kažem bahata i rekla mi je da to ne dolazi u obzir i da ja jako dobro znam da je njima istekao rok", rekla je Marija Habulinec Zorić.
Iako, tvrdi, obećali su joj da će ih čuvati do udomljenja.
"Što se s tim psima dogodilo kasnije? Ja mislim da su oni eutanazirani još prije. znači oni su netragom nestali negdje usred tog tjedna", sumnja Marija.
Ovo je samo jedna od priča onih koji su pokušali udomiti pse iz ovog skloništa. No, čini se da neki prije iziđu iz Remetinca nego što ovi psi pronađu dom. Vlasnik skloništa I dalje ne odgovara na prozivke.
u posjedu smo dokumenata koji dokazuju da je sklonište Pokupsko Cerje od kolovoza 2014. do lipnja 2015. mjesečno prosječno primilo oko 35 pasa. Njihovi smještajni kapaciteti su 55 pasa i 10 mačaka. Zakon eksplicitno nalaže da se životinje koje se mogu ubiti nakon 60 dana boravka u skloništu ne smiju ubiti u koliko u skloništu ima mjesta. Prema papirima, čini se da je u skloništu čitavo vrijeme bilo mjesta, a mi još uvijek ne znam koliko se životinja ubilo.
Odgovore na pitanja koliko se pasa ubilo, a koliko I gdje udomilo, još uvijek čekamo. Baš kao što ovi psi čekaju zauvijek dom. Ili možda ipak okrutnu smrt.
Više o temi pogledajte u videoprilogu.
