Tijekom protekle pola godine stalno pričamo o socijalnoj, odnosno fizičkoj distanci. No, koliko smo zapravo distancirani pokazuje sljedeća priča.
U centru Zagreba samo nekoliko koraka od liječnika i nekoliko metara od hitnog prijama satima je ležala starija gospođa. Neki su samo prolazili pokraj nje, neki pokušali dozvati pomoć - što se dogodilo zna naša reporterka Marijana Čikić.
Prolaznica MartinaSinković zamalo ju je pregazila biciklom.
"Samo je otvorila oči, nešto je promumljala i ja sam je pitala jesti vi dobro?"
Bilo joj je jasno da nije čim leži ondje, pa je učinila prvu logičnu stvar - otišla u Traumu po pomoć.
"Ta žena je rekla evo opet pa vi ste već 33. koja to danas prijavljuje. Ali vi ste građanka, vi to slobodno možete napraviti sami. Pozvati hitnu. A ja sam rekla dakle vi to nećete ili ne možete? Ona je rekla onako gestikulirajući možemo mi to. Ja sam rekla dakle ne želite", prepričala je Martina Sinković.
Iz Traume odgovaraju da su njihovi djelatnici u nekoliko navrata gospođi nudili pomoć, ali da ih je svaki put odbila. Predstojnik klinike ispričava se građanima ako je ponašanje njegovih djelatnika bilo socijalno neosjetljivo.
"Također obvezujem se kako ću obaviti dodatne razgovore s djelatnicima koji su radili u navedenom razdoblju te pritom dobiti još detaljnije informacije, ali istodobno ih upozoriti na potrebu razvijanja dobre komunikacije s građanstvom kako bi se ubuduće ovakvi neželjeni događaji sveli na minimum", naglasio je predstojnik Klinike za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice Doc. Prim. dr. sc. Srećko Sabalić dr. med.
"To je jedna raspršena odgovornost"
No, pitanje je i zašto su tek rijetki prolaznici bili spremni pomoći. U psihologiji je to poseban fenomen - socijalnadifuzija.
"Oni koji su prošli pored, oni nisu znali je li ona bila na hitnoj, je li njoj dobro, je li treba nešto, nego su jednostavno to prepustili kako se to kaže, to je jedna raspršena odgovornost, to je neko uvjerenje naše da će netko drugi napraviti, pa eto ima nas puno. Pa vi svi mislite da će netko drugi pa na kraju nitko", govori Ljubica Uvodić-Vranić, psihologinja.
No, u ovom slučaju, otkrivaju nam u Hitnoj, ipak je bilo više reakcija.
"Mi smo u vezi te pacijentice jučer išli tri puta prvi put na poziv građana u deset sati gdje pacijentica nije nađena jer u međuvremenu od poziva do našeg dolaska u par minuta otišla s tog mjesta", objasnila je Slobodanka Keleuva, v.d. zamjenice ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba.
Drugi poziv bio je onaj biciklistice s početka naše priče.
"Drugi put smo došli u pet sati i opet je odbila našu intervencijom nije htjela poći s našom ekipom i timom nigdje na detaljan pregled. Pri svijesti, orjentirana kaže kolegica i jednostavno se udaljila", kazala je Keleuva.
Treći put zvala ih je policija, ali gospođa ni tada nije htjela pomoć. Očito joj je potrebna. Kao mnogima poput nje od kojih ne bismo smjeli okretati glavu.
