Nakon sedam godina u Europskoj uniji, Hrvatska može i mora bolje.
Ovo je naslov teksta što ga je na svojim internetskim stranicama
objavio hrvatski zastupnik u EU parlamentu Tonino
Picula povodom sedme godišnjice članstva, važnog datuma
koji je pomalo ostao u sjeni aktualne pandemije i netom okončanih
parlamentarnih izbora.
U svom komentaru Picula, koji se među rijetkima uopće sjetio
godišnjice, među ostalim kaže kako se EU danas uvelike
razlikuje od Unije u koju je Hrvatska ušla prije sedam godina.
"Institucije i političari EU pokušavaju pronaći odgovore na pitanja koja su generirale krize izvan i unutar Unije. Ali, da bi se EU mogla efikasnije mijenjati trebaju se dogoditi promjene i u zemljama članicama. Ranije smo se suočavali uglavnom samo s vlastitim izazovima, a danas dijelimo izazove cijele Europske unije koja je u razdoblju traženja novih rješenja"“, ističe Picula.
Hrvatska spada među manje članice EU. Po teritoriju smo 20., po veličini stanovništva 21., po veličini BDP-a također 21. a BDP po glavi stanovnika stavlja nas tek na 26 mjesto. Iz toga Picula izvlači zaključak da svoje mjesto u EU moramo strateški promišljati. Odgovor na pitanje "zašto Hrvatska u EU", osim u političkim, ekonomskim, povijesnim i drugim razlozima, nalazi i u zemljopisnoj istini da uistinu nema većeg grada u Hrvatskoj koji je od državne granice udaljen više od pedesetak km.
Odlazak mladih, poduzetnih i obrazovanih
"Međutim, ono što Hrvatska danas treba je posve novi fokus ukupne nacionalne politike. Osobito razvojne. Hrvatska je još uvijek najmlađa članica EU, ali u odnosu na druge bila je u najduljoj recesiji. Hrvatska je jedna od zemalja s najvišim postotkom stanovništva starijeg od 60 godina uz visok postotak radnika koji rade u prekarnim uvjetima! Naša zemlja trpi i zbog visokog odljeva stanovništva, osobito obrazovanog i poduzetnog, u druge, razvijenije zemlje EU", ističe Picula.
Velika većina hrvatskih građana prije sedam godina dileme nije imala, EU je bio njihov izbor, a tako je, nema sumnje i danas makar da je oduševljenje Unijom i splasnulo. Ušla je Hrvatska u EU kao prezadužena država, s velikim proračunskim deficitom, s dugim ciklusom recesije, sa stopom nezaposlenosti od preko 18 posto, da bi prošle godine Hrvatska imala stopu nezaposlenosti nešto veću od 6 posto, bez da je u recesiji, dok je javni dug u konstantnom padu. Pitanje je, međutim, kakvu konkretnu korist od članstva imaju građani Hrvatske, je li im život kvalitetniji, ili je zaostatak za drugim zemljama EU i dalje taman toliko osjetan da bude glavnim razlogom sve češćeg iseljavanja iz Hrvatske u potrazi za boljim u razvijene zemlje EU. Naime, članstvo Hrvatske u Uniji ogromnom broju naših sugrađana dalo je jednu važnu prednost - slobodu kretanja i zapošljavanja, pa su je iskoristile stotine tisuća ljudi i odselile. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od ulaska Hrvatske u EU do danas ukupno se iz zemlje iselilo 229.000 ljudi! Koliko ih još nije prijavilo odlazak, može se samo procjenjivati.
Godinu dana nakon pridruživanja, od 2014. godine Hrvatska se počela oporavljati, ulazak u društvo razvijenih učinio je svoje i povukao nas naprijed, premda je oporavak bio znatno sporiji nego u usporedivim zemljama. Od 2015. godine pa do koronakrize rasli su u Hrvatskoj i BDP i plaće, ali oni ispred sebe nismo se približavali jer su napredovali i oni jednako kao i mi, dok su oni iza nas napredovali brže pa nas dostižu i prestižu.
Hrana nam je jeftinija nego Nijemcima i Austrijancima, ali zato je plaća neusporediva
Nedavno objavljeni podaci Eurostata kažu da su cijene hrane u Hrvatskoj u prošloj godini dosezale 93,5 posto europskog prosjeka, dok su u Njemačkoj bile 1,4 posto veće od tog EU prosjeka. Za ono što hrvatski državljanin može kupiti za 93,5 eura Nijemcu treba 101,4 eura, ali Nijemac na raspolaganju svaki mjesec ima tisuću i pol eura više od hrvatskog radnika. Prosječna plaća u Hrvatskoj je oko 900 eura, dok je u Njemačkoj gotovo dvije i pol tisuće eura. U Austriji je cijena hrane još i veća, 25 posto je skuplja nego u Njemačkoj, ali austrijski radnik u prosjeku zaradi oko 2.600 eura, pa je i njemu puno lakše pokriti te troškove.
U susjednoj Sloveniji je cijena hrane nešto veća od Hrvatske, doseže 96,8 posto europskog prosjeka, no Slovenci i zarađuju više od Hrvata, u prosjeku tristotinjak eura mjesečno više. U Mađarskoj je zato hrana jeftinija nego u spomenutim zemljama, doseže 84,2 posto europskog prosjeka, što znači da su u toj zemlji cijene desetak posto niže od onih u Hrvatskoj, ali je i mađarska prosječna plaća niža za stotinjak eura u odnosu na hrvatsku.
Stanovanje, prijevoz, telefon, alkohol i duhan
Troškovi stanovanja u Hrvatskoj su za 53,3 posto niži od europskog prosjeka, otprilike su na istoj razini i u Mađarskoj dok su u Sloveniji veći, ali su i dalje za 23 posto ispod europskog prosjeka. Hrvatima su i cijene komunikacija i transporta jeftinije nego u Njemačkoj ili Sloveniji, ali su skuplje nego u Mađarskoj. Hrvati mogu jeftinije ići i u kafiće i restorane nego Slovenci Nijemci, dok je Mađarima to za četvrtinu jeftinije nego Hrvatima. U Hrvatskoj su niže cijene alkoholnih pića i duhana nego, primjerice u Njemačkoj i to za oko 18 posto, gotovo su jednake kao u Sloveniji, dok Mađari te proizvode plaćaju desetak posto jeftinije. Kad se pogledaju cijene dobara i usluga koje su kupovala kućanstva u prošloj godini, onda su Hrvati plaćali ta dobra i usluge 28,8 posto jeftinije od prosjeka EU-a, Slovenci 12 posto jeftinije, Mađari 35 posto jeftinije, a Nijemci šest posto skuplje od EU prosjeka.
U konačnici u Hrvatskoj osnovni troškovi koštaju 33 posto jeftinije nego u Njemačkoj, ali je njemačka prosječna plaća dva i pol puta veća od hrvatske, dok Slovenci koji život plaćaju nešto skuplje od Hrvata na kraju i zarađuju gotovo 30 posto više. Mađari zarađuju manje, ali i njihovi su troškovi manji.
Najmanji minimalac
Usporedba koja je po Hrvatsku posebno loša je ona minimalnih plaća. Minimalna plaća propisana je u 21 članici Unije, od njih 27. Hrvatski je bruto minimalac u ovoj godini rastao i iznosi 546 eura, ali radnik u konačnici dobije oko 430 eura. Minimalna zarada u Hrvatskoj veća je jedino od onoga što kao minimalac dobiju radnici u Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, ali troškovi života u tim zemljama su niži u odnosu na Hrvatsku tako da se ta prednost gubi. Sve ostale zemlje koje imaju propisanu minimalnu plaću prestigle su Hrvatsku, pa je tako primjerice bruto minimalac u Sloveniji 940 eura i za gotovo 400 eura je veći nego u Hrvatskoj. Bruto minimalac je u Njemačkoj 1.584 eura i veći je za tisuću eura nego u Hrvatskoj.
Nepošteno bi bilo, međutim, reći da pomaka nije bilo. Dio hrvatske ekonomije počeo se snažnije okretati izvozu, a uočljiv je i trenda trend usmjerenost investicija na izvore iz Europske unije. On što brine i što koči brže i veće pozitivne pomake jesu godinama neriješeni hrvatski problemi, poput korupcije koja nije smanjena, sporog i neučinkovitog pravosuđa, birokracije... Picula će tome dodati i nasrtaje na slobodu medija i urušavanje demokratskih vrijednosti, makar treba biti iskren pa reći da bi sve to što može i treba biti bolje bilo jamačno i gore da Hrvatska nije prije sedam godina ušla u EU. Uostalom da koristi ima pokazuje i aktualna kriza uvjetovana pandemijom, kada će oporavku gospodarstva zemalja članica itekako dobro doći sredstva iz blagajne EU-a.
Hrvatska je u ovih sedam godina mogla i bolje, ali Hrvatska nije pogriješila kad je postala članicom EU-a. Model je to od kojeg, barem za sada, boljeg nema i u pravu su oni koji kažu da je bolje biti unutra nego vani. Prva faza hrvatske integracije u EU polako se privela kraju. Ostala su još dva velika cilja; ulazak u šengenski prostor i uvođenje eura.
A samo sedam godina nakon ulaska u članstvo, Hrvatska je dobila priliku predsjedati Europskom unijom. Usred predsjedanja svijetu se dogodila pandemija to je ovo presjedanje učinilo krajnje specifičnim. Hrvatsko predsjedanje temeljilo se ne četiri prioriteta - Europa koja se razvija, Europa koja štiti, Europa koja povezuje i Utjecajna Europa. Od 1.srpnja Vijećem Europske unije predsjeda Njemačka. Znakoviti su prioriteti njemačkog predsjedavanja Unijom; dugoročno prevladavanje posljedica krize uzrokovane koronavirusom te gospodarski i socijalni oporavak, snažnija i inovativnija Europa, pravedna Europa, održiva Europa, Europa sigurnosti i zajedničkih vrijednosti te, snažna Europa u svijetu.
