Tonino Picula iskusni je hrvatski političar i diplomat koji je pratio brojne izbore kao voditelj promatračkih misija OESS-a na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Moldaviji, Kazahstanu, Rusiji, Gruziji i Armeniji. Zastupnik je u Europskom parlamentu u koji je izabran tri puta, 2013., 2014. i 2019. godine. Između ostaloga je stalni izvjestitelj Parlamenta za odnose sa SAD-om. U Otvorenom uvodniku RTL.hr-a piše o dramatičnim događajima u toj zemlji ovoga tjedna, ali i o dubljim korjenima krize u najmoćnijoj državi svijeta.
Neizvjesnost vezana za američke predsjedničke izbore održane 3. studenog prošle godine nije, po očekivanju, nestala nakon zatvaranja birališta. Međutim, malo je tko očekivao ne samo nastavak neizvjesnosti nego i pravu dramu jedva dva tjedna uoči inauguracije izbornog pobjednika.
S obzirom na razinu političke polarizacije u društvu, zabrinutost građana, dovođenje u pitanje rezultata izbora i prije završetka prebrojavanja svih palih glasova, prijetnji nasiljem naoružanih skupina, pripreme snaga sigurnosti za eventualne sukobe nakon izbora, stvorio se dojam kako se ovi američki izbori i prijenos vlasti održavaju u nekoj nestabilnoj državi nakon dugogodišnjih građanskih nemira.
Neposredni izvor ovotjedne drame u Kongresu s mrtvima i ranjenima nije teško personalizirati. To je svakako aktualni predsjednik Donald Trump. Ali dublje korjene američkih problema sa samom Amerikom treba tražiti šire i suptilnije.
Gledajući unazad, očito je ovog puta sam američki politički sustav bio na glasačkom listiću.
Konflikt kao politički stil
Predsjednik Trump je tijekom mandata inaugurirao konflikt s demokratskim institucijama i multilateralnim organizacijama kao politički stil. To je dosljedno provodio u SAD i svijetu, ali sada je nalogom da se fizičkom silom direktno napadne parlament pokušao osporiti ustavni poredak zemlje na čijem je čelu.
Nema sumnje da je Trump ono što Amerikanci nazivaju transformacijskim predsjednikom premda je mnoge promjene u Americi, ali i globalno, koje su mu išle u prilog bilo moguće evidentirati i prije njegove pobjede 2016. Amerika je, dakle, tada već bila dovoljno promjenjena da izabere Donalda Trumpa, ali nakon toga sam Trump je itekako mijenjao Ameriku.
Po mnogim analizama, Trumpov izbor bio je odgovor američke gubitničke klase na globalizaciju koja je u jednom trenutku počela raditi znatno više za druge nego za Ameriku. Nataložene frustracije i strahovi tražili su način da se politički izraze.
Jedna je stvar na vlast doći demokratskim putem, a druga vladati poštujući demokratska načela. Trump je inaugurirao bezobzirnost kao normu u političkom diskursu. Politizirao je javne službe (ministarstvo pravosuđa, sigurnosne službe, State Department) i dodatno doprinio militarizaciji policije.
Promjene na globalnoj sceni počele su izborom Trumpa
Međutim, Trump nije stvorio predrasude koje postoje u američkom društvu - on ih je naprosto vješto iskoristio. Jedan od mnogih paradoksa vezanih za njegovu poslovnu i političku karijeru ukazuje kako su fenomen Trump stvorili elektronski mediji i društvene mreže. Upravo njih on optužuje za svoj poraz.
Značaj ovih predsjedničkih i kongresnih izbora prelazi američke granice kao nikada ranije. Ubrzane promjene na globalnoj sceni nisu počele izbijanjem pandemije koronavirusa 2019. nego izborom Trumpa 2016. godine. On je kapitalizirao, ali i katalizirao dotada već postojeće procese. Pitanje je mogu li se stvari uopće vratiti u prijašnje okvire čak i u slučaju Trumpove potpune eliminacije iz aktivne politike.
Domaća korona-mantra "slijedeće dvije godine su ključne" itekako vrijedi za Joea Bidena jer će do slijedećih mid term izbora imati većinu u oba doma Kongresa. U tom vremenu mora provesti ključne dijelove predsjedničke agende. Bez obzira na prioritete na domaćem terenu, aktivnije djelovanje Washingtona na međunarodnoj sceni ne smije čekati.
Nemoguća suradnja
Administracija predsjednika Trumpa sustavno je odustajala od načela multilateralne suradnje. Napustila je cijeli niz multilateralnih sporazuma i organizacija. Trumpa je njegov radikalni unilateralizam odveo u izoliranost od mnogih tradicionalnih američkih saveznika.
Iz europske perspektive bilo je gotovo nemoguće surađivati s administracijom toliko zaokupljenom razgradnjom multilateralnog poretka dok je EU najuvjerljivija multilateralna zajednica.
To je bila politika koja je inzistirala na podjelama i koja je nametala svoj interes kao jedini kriterij u komunikaciji.
Pored toga, za EU je bilo teško ispuniti strateški vakuum koji je nastao odlaskom Amerikanaca iz neposrednog europskog susjedstva pogođenog krizama i sukobima.
Ovoga trenutka ipak je prioritetnije nagađati o budućim unutarameričkim odnosima, a ne toliko o transatlantlantskim odnosima.
Jer odlučan otpor trumpizmu i sankcioniranje napadača na Kongres su važni i kao poruka raznim autoritarnim režimima po svijetu koji imaju samo demokratske fasade dok prakticiraju suzbijanje demokratskih vrijednosti. Neke od tih opcija i političara djeluju i u našem susjedstvu.
