Priču o svinjskoj glavi s tavana, koju je drug Tito kao dječak mudro skuhao gladnoj i uplakanoj braći i sestrama, pa ih usput i otrovao, starije generacije dobro pamte. Brojnim je naraštajima ta priča bila dio obaveznog školskog obrazovanja, a služila je izgradnji kulta ličnosti i indoktrinaciji od malih nogu. Iako se otad svijet stubokom promijenio, potreba propagandista da nam prikazuju ljudsko lice političkih vođa ostala je ista i naprosto se prilagodila tehnološkoj revoluciji i ovom vremenu u kojem društvene mreže i informativni mediji igraju ulogu čitanki ‒ za staro i mlado.
Upravo svjedočimo još jednoj u nizu medijskih i mrežnih poplava dječačkih fotografija premijera Andreja Plenkovića; ovaj put nije riječ o mladom košarkašu Plenkoviću nego mladom vaterpolistu Plenkoviću, pa se javnost danima zabavlja analizom premijerovih mišića i kupaćih gaćica. Tako se valjda lakše probavljaju svinjarije njegove vladavine, obilježene korupcijom, državnim kriminalom i potpunim urušavanjem institucija.
Rejting prijeteće klizi...
Posljednji rezultati istraživanja raspoloženja građana pokazali su da je HDZ u slobodnom padu (24,2 posto) i da im je popularnost, u dvije godine od izbora, pala za 13 posto. To im je drugi najgori rezultat otkad ih vodi Plenković, a i njegova se popularnost stabilno topi. Glavni uzrok pada rejtinga je, očekivano, još jedna pljačka Ine u režiji vladajućih. Plenković i HDZ, naravno, odriču bilo kakvu povezanost s tim, baš kao i sa svim drugim slučajevima državnog kriminala, premda se u 99 posto slučajeva radi o HDZ-ovcima i ljudima koje na pozicije s kojih kradu postavlja premijer ili njegovi najbliži suradnici. Uporni pokušaji da se posljednja pljačka Ine čim prije zataška očito još nisu uspjeli.
Zato Plenković i vrh HDZ-a ne posustaju u bacanju novih medijskih bombi kojima pokušavaju zamagliti stvarno stanje stvari. Upravo je nakon RTL-ove objave svježeg političkog rejtinga, Plenković u javni prostor ubacio suzavac unutarnjih i vanjskih neprijatelja, a kako po život nebitnih tema ne bi ponestalo, pridodao je i kihavac s gradnjom velebnog nacionalnog stadiona usred jedne od najgorih domaćih i svjetskih ekonomskih kriza.
Ni o jednom ni o drugom nije trebao previše razmišljati jer o unutarnjim i vanjskim neprijateljima, u kriznim danima, slušamo još od vladavine Josipa Broza Tita i Franje Tuđmana, a o stadionima od Milana Bandića i Ive Sanadera. Takve su se teme ovdje već pokazale kao uspješni bojni otrovi protiv zdravog razuma, pa je i aktualni premijer i predsjednik HDZ-a odlučio za njima posegnuti. I nije pogriješio.
Potraga za vanjskim neprijateljem
Evo, već danima opozicija i mediji pokušavaju odgonetnuti na koje je vanjske neprijatelje vlade HDZ-a mislio Plenković, dolaze li s istoka ili sa zapada, jesu li Rusi ili masoni, podržavaju li lijevu ili desnu opoziciju ili obje istovremeno, je li ih otkrila SOA-a ili stručnjaci s Instituta za hibridne sukobe. Možda posebni savjetnik premijera za nacionalnu sigurnost Robert Kopal koji je netragom nestao iz javnog prostora nakon slijetanja crnih labudova?
Plenkovićevo paranoično sumnjičenje opozicije da su strani plaćenici koji žele srušiti njegovu vladu je skandalozno, ali ni u kojem slučaju ne zaslužuje višednevnu pažnju koju je zadobilo u javnom i političkom prostoru. Ionako mu služi prije svega za skretanje pažnje s pljačke Ine i homogeniziranje HDZ-ovaca, koji bi se nakon potonuća rejtinga mogli zapitati jesu li on i najbliži mu stranački dužnosnici baš ono što im treba da bi se održali na vlasti.
Najava izgradnje nacionalnog stadiona, u koji misle ulupati stotine milijuna kuna, dok ljudi pogođeni potresom u Zagrebu, Petrinji i Sisku žive u neljudskim uvjetima, a većina se hrvatskih građana svakodnevno mora nositi s izazovima preživljavanja još je jedan sjajni propagandni štos, još jedan Plenkovićev fantastični pogodak u koš prepun trulih političkih ideja.
