Potresi su prethodnih tjedana bili jedna od tema u javnom prostoru, osobito nakon snažnog potresa u Albaniji koji je porušio zgrade i prouzročio smrt ljudi koji su se našli ispod ruševina. Stručnjaci kažu da nije pitanje hoće li jači potres pogoditi Hrvatsku nego kada. Građani još uvijek nisu svjesni opasnosti, no službe rizik od potresa shvaćaju ozbiljno pa se tako vatrogasci pripremaju za najgori scenarij.
Krešimir Kuk je seizmolog koji svakodnevno promatra podrhtavanje tla. Za RTL-ovu "Potragu" ispričao je da se točke potresa šeću od Albanije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Kako objašnjava, posljednjih tjedana je to trenutačno bilo seizmički najaktivnije područje i da se dnevno dogodi više od desetak potresa.
Stručnjaci ne dvoje da će se potres dogoditi
Slabije potrese, koje ne možemo ni osjetiti, bilježe instrumenti. Seizmograf je smješten na Sljemenu kod Puntijarke. Seizmolog Kuk objašnjava da seizmograf ima osjetljivo njihalo koje se stalno trese i signal tog dijela prenosi na monitor. Upravo se preko tog instrumenta može vidjeti ono što građani ne osjete i zato stručnjaci ne dvoje da će se potres dogoditi.
"Kako živimo na seizmički aktivnom području, bilježimo stalno veliki broj malih potresa, primjećuje se neka seizmička aktivnost koja će u nekom trenutku biti jači potres", rekao je Kuk za Potragu. Dok seizmolozi mogu vidjeti jačinu potresa te mogu odrediti gdje će "udariti", jedno još ne mogu predvidjeti - kada će se potres dogoditi.
"Potresi nemaju neku periodičnost, no statistika uzima vrijeme u obzir. Stotinjak godina i više je respektabilan period u kojem se nije ništa dogodilo. Generalno, južni dio Hrvatske se češće i jače trese, cijelo južno priobalje je seizmički ugroženo. Mogući su potresi oko 7 stupnjeva, a oko Zagreba i Rijeke maksimalna magnituda je 6,3 do 6,4", rekao je Kuk.
Gotovo sve zgrade u Zagrebu uništene u potresu 1880.
Razoran potres o kakvom seizmolog priča pogodio je Zagreb 1880. godine. Potres s epicentrom na području Medvednice pogodio je metropolu u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde. Tada je u Zagrebu živjelo tek 30.000 stanovnika te su gotovo sve zgrade bile oštećene. Statičar Krešimir Tarnik kaže da se danas ipak gradi drukčije, međutim, stari dio Zagreba nije građen prema suvremenim propisima.
"Potres nikad ne udara u jednom smjeru. Mi kad projektiramo zgrade da budu otporne na potres uzimamo da potresne sile djeluju i u drugom smjeru – neće te zgrade ravnomjerno plesati kao plesačice, nego na sve strane. Očekujemo ozbiljno rušenje objekata starije gradnje", objasnio je statičar Krešimir Tarnik za Potragu.
Najkritičniji Zagreb i Dubrovnik
Danas statičari projektiraju prema uputama seizmologa i geotehničara. Geotehničar Mario Bačić ističe da su Zagreb i Dubrovnik najkritičniji kada su u pitanju potresi.
"Imaju vršno ubrzanje od seizmologa određeno na razini glavne stijene. U tom slučaju to je 0,5 g. potres, kad krene prema površini, raste zbog lokalnih uvjeta. Uloga geotehničara je da kaže koliko je to ubrzanje, kakvo je tlo i koliko će se ubrzanje amplificirati. Dvije iste zgrade, jedna u podsljemenskoj zoni, a druga na Savi neće se ponašati isto", objašnjava Bačić.
Protupotresni zakoni uvedeni su za gradnju tek nakon razornog potresa iz 1963. u Skoplju. Tarnik objašnjava da bi sve zgrade građene do 60-ih nastradale. Naglašava da su u Zagrebu zgrade iz 18. i 19. stoljeća što se posebno odnosi na centar. Spominje "fleksibilna prizemlja" te rijetke zidove, a upravo su zidovi ti koji preuzimaju potres. Profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, Josip Atalić, kaže da su zidani zidovi i drveni grednici elementi koji djeluju nepovoljno na otpornost zgrade na potres. Navodi da su stanari prilagođavali stanove pa je narušen koncept osnovne konstrukcije.
Uslijedile bi katastrofalne posljedice
Prognoze su crne. Na Građevinskom fakultetu napravili su procjenu rizika u slučaju potresa i sami su ostali zatečeni rezultatima. Dokazali su da je potres neprihvatljiv rizik za Hrvatsku upravo zbog katastrofalnih posljedica koje bi uslijedile.
"To je konzervativna procjena, nažalost, na temelju nepouzdanih podataka. Hrvatska, za razliku od zemalja u seizmički aktivnim područjima, nema dobru bazu podataka potrebnu za procjenu rizika od katastrofa. Vi u Zavodu za statistiku možete dobiti podatke o stanovima, ali ne i o zgradama i vrstama materijala, vremenu gradnje jer se to u vrijeme popisa stanovništva ne skuplja", objasnila je Marta Šavor Novak sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta.
Bilo bi nekoliko tisuća žrtava
U najgorem slučaju, da se potres magnitude 6,3 po Richteru dogodi u Zagrebu, štetu su procijenili i do 16 milijardi eura. Šavor Novak objašnjava da su to samo direktni troškovi zbog oštećenja i rušenja zgrada i da u obzir nisu uzimani prekidi poslovanja i slično. Kaže da su dobili rezultat da bi čak 20 posto zgrada moglo doživjeti velika oštećenja, a možda i rušenja.
Kada se govori o žrtvama, njihov broj je teško predvidjeti. Procjenjuje se da bi u najgorem scenariju broj žrtava bio nekoliko tisuća. I to ovisi o tome kada se potres dogodio i je li se tlo zatreslo danju ili noću. Na Građevinskom fakultetu razmatrali su zasebno i 30-ak građevina u gradu. Njihova je procjena da bi osim starih zgrada, veliku štetu pretrpjele bolnice Sveti duh i Sestre milosrdnice, zgrada HNK-a i Most slobode.
Hrvati bez svjesnosti o riziku potresa
"Problem je svijest građana. Naši, za razliku od Turske ili Italije, nemaju razvijenu svijest o riziku od potresa. Ako rekonstruirate stambeni prostor, ne razmišljajte samo o svom stanu nego o zgradi u cjelini. I energetska obnova koja je bila hit... da smo bili osvješteniji, mogli smo napraviti seizmičko ojačanje zgrada. To je 20 posto skuplja investicija, a zapravo bismo napravili dvostruku posao. Ovako, kad napravite energetsku obnovu, uredite fasadu, teško je poslije bilo što raditi", objasnio je Atalić.
Seizmolog Kuk tvrdi da treba biti svjestan da su potresi sveprisutni i da će se događati te dodaje da treba biti maksimalno spreman na njihove posljedice. Prije 10-ak mjeseci su seizmološki uređaji u Zagrebu očitali slabiji potres magnitude 2,8. Potres nije prouzročio štetu i rijetko tko ga je osjetio.
"Na dosta mjesta nestalo je struje, neki telefonski operateri izgubili su repetitore – s tog gledišta pitanje je što bi se dogodilo da se dogodi jači potres. To nas upućuje da bi svaki jači potres učinio, što štete, što problema kojih nismo dovoljno svjesni", upozorava Kuk.
Zna se točno tko što radi u takvim situacijama
U Ravnateljstvu Civilne zaštite smiruju i govore da gdje postoji rizik da tamo postoje i planovi spašavanja. U takvim situacijama se točno zna tko što radi. Da primjerice padne sustav 112 u Zagrebu, preuzeo bi ga recimo onaj u Splitu.
"Republika Hrvatska je spremna. Imamo ekipe koje su obučene i opremljene. Sustav ima oko 60.000 ljudi koji su sposobni i spremni reagirati. Ako se dogodi potres, ide opće uzbunjivanje, u planu je točno određeno tko treba kamo ići. Računa se da 60-70 posto spašavanja obave sami stanovnici. Susjed susjedu. Zbog takvih situacija bitno je da je stanovništvo educirano za prvu pomoć", objasnio je Damir Trut, pomoćnik ministra unutarnjih poslova za civilnu zaštitu.
"No, s prvom pomoći mnogi se uglavnom susreću samo na vozačkom ispitu", upozorava Pavle Kalinić iz Gradskog ureda za upravljanja hitnim situacijama. Tvrdi da njegov Ured ima detaljno razrađene planove te napominje da teško koji grad može biti posve spreman za potres.
"Na 37 lokacija u Zagrebu raspoređene su antene za satelite da bi se moglo komunicirati ako telefoni prestanu raditi. Imamo ugovore sa 48 građevinskih firmi da čiste glavne pravce kako bi hitne službe mogle proći i oko 8000 pripadnika civilne zaštite – ako bi došlo 50 posto, to bi bio dobar broj, od toga 752 osobe koje su završile tečaj spašavanja iz ruševina i 20 potražnih pasa, što nije dovoljno, ali nemamo više", rekao je Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama.
Što učiniti u slučaju potresa?
Kalinić kaže da se radi i na edukaciji stanovništva i da su vatrogasci prošle godine odradili 150 edukacija u školama i vrtićima.
"Ako se radi o prizemnicama, najbolje je istrčati što prije na otvoreno i udaljiti se od građevine da po vama ne pada staklo. Na svim našim intervencijama uvijek se netko vraća po nešto, ali – nema vraćanja", rekao je za Potragu Zoran Gorički, zapovjednik vatrogasne postaje Jankomir.
U slučaju da za bijeg nema vremena, trebalo bi se odmaknuti od prozora i drugih stvari koje bi mogle pasti. Nosivi zid glasi kao najsigurniji jer se može tresti od nekoliko sekundi do čak nekoliko minuta. Dok potres traje, građanima ne preostaje drugo nego se nadati da će proći što prije uz što manje štete.
