Na putu prema eurozoni, Hrvatska će kao jednu od reformi morati provesti i privatizaciju državnih tvrtki. Tako se ubrzavanje privatizacije našlo u Vladinom akcijskom planu za ulazak u europski tečajni mehanizam 2, stanicu prema eurozoni.
Do travnja iduće godine trebali bi biti raspisani natječaji za prodaju dionica ili udjela do 25 posto vlasništva koje država ima u 90 poduzeća. Popis poduzeća koja bi se mogla privatizirati još se ne zna, no mogao bi biti poznat uskoro, već ove jeseni. Prema neslužbenim informacijama, čini se kako će to biti poduzeća u kojima država ima male udjele, dok će titani poput Podravke, Croatia osiguranja i Petrokemije ostati u državnom vlasništvu.
U intervjuu koji je ovog tjedna dala Poslovnom dnevniku predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić kazala je kako se, koliko joj je poznato, radi o manjinskim udjelima malog značaja za tržište i dodala kako većina tih kompanija ne kotira na burzi. Gažić kaže kako su Hrvatskoj potrebne velike privatizacije koje bi mogle stvoriti jako tržište, a koje bi onda, u slučaju krize, bile najveći zamašnjak gospodarstva.
Vlada će u travnju raspisati natječaj za privatizaciju udjela, ali ne u gigantskim državnim tvrtkama
'Big game privatizacije'
O tim smo najavama razgovarali s ekonomiskim analitičarom Petrom Vuškovićem iz Centra za javne politike i ekonomske analize. Vušković smatra kako je svaka namjera za privatizacijom dobra, no kako se čini da je ovaj plan namijenjen vrlo malim udjelima. "Treba se fokusirati na big game privatizacije. To su milijunske zarade, odnosno prihodi za državu, prilike za smanjenje ionako glomaznog portfelja Centra za restrukturiranje i prodaju. Prilka je to da se u potpunosti okrenemo tržišnoj ekonomiji."
Na pitanje koje bi tvrtke, prema njegovu mišljenju, prve trebale biti na popisu za privatizaciju, Vušković odgovara: "Na razini opće države imamo strukturni problem mrežnih djelatnosti koje su pod vlasničkom i upravljačkom, pa i političkom kontrolom države. Konkretno, Jadrolinija, Plovput, Croatia Airlines, HEP, INA (preostali udio), Plinacro – sve su to kandidati, a to sigurno nije sve. Ako pomislimo da je to previše, pogledajmo Austriju u kojoj se državna poduzeća više-manje mogu nabrojiti na prste ili Njemačku gdje postoje i koncesije na vodnim uslugama. Onda možemo nastaviti s raznim lokalnim komunalcima među kojima se ističe Zagrebački holding."
Navodi kako privatizacija potiče tržišnu konkurenciju na zdravoj osnovi, rast produktivnosti i efikasnosti te otvara priliku za strana ulaganja. Vjerojatno najvažnije za širi krug građana - potrošačima nudi prilike za niže cijene, tumači Vušković koji smatra kako je država lošiji vlasnik od privatnog sektora. Uz to, privatizacija bi mogla donijeti ozbiljne strane ulagače.
Privatizacija bi nam pomogla da napokon u potpunosti usvojimo tržišno gospodarstvo, smatra Vušković
Političko-zaštitničke izlike
Javni interes, pak, može se adekvatno čuvati kroz razmjernu regulaciju onih tržišta koja su zaista od općeg ekonomskog interesa, kao što je primjerice kod vodnih usluga, smatra naš sugovornik. Preporučljivo je, nastavlja, da infrastruktura ostane državna, jer je tu teže postići konkurenciju.
Ipak, za pretpostaviti je kako bi svaka veća privatizacija dovela i do šireg pokreta otpora. A onda je teško za vjerovati da bi se netko s aktualne političke scene usudio tako nešto provesti, jer mu, jednostavno - nije oportuno. Slaže se s time i Vušković, koji kaže kako je priča o prodaji obiteljskog srebra mit. U odnosu na zemlje poput, primjerice, Češke, Austrije i Njemačke, nismo mnogo toga prodali.
"Lojalnost mitovima nam je već stvorila ogroman oportunitetni trošak kroz manjak stranih ulaganja jer uvijek imamo dovoljno političko-zaštitničkih izlika da se nešto bitno za našu ekonomiju ne dogodi. To je važan rezultat naše demokracije, pa je odgovornost na svima nama da shvatimo kako država i dalje kroz klijentelističku politiku upravlja velikim novcem kroz mnoga poduzeća. U tom pogledu, zar bismo zaista više vjerovali domaćem političaru nego privatnom menadžeru s međunarodnom referencijom?", zaključuje naš sugovornik.
