Priča prva: NOVINAR GODINE
svugdje sam se prostro ovih dana
s naslovnice ozbiljno poručujem u obrani vlastite časti sve je dozvoljeno
stanković brani čast vjerojatno se ruše serveri kao što se ruše kad se hohnjec zaljubi ili hrga uda
u društvu u kojem se čini da se sve ruši moglo bi se tek reći da jedino Roccu Siffrediju ponosno stoji k'o putokaz ali (premda ja osobno vjerujem u to) to je tek jeftina dosjetka i zato drugovi bolje da vas sada ostavim javim se na mobitel i odradim obećani intervju Extri
jer ja sam ipak novinar godine
Priča druga: STARICA
ispred njega nemoguće spora plaća račun starica
osvetit će joj se tako da je na izlasku iz šoping-centra u posljednji trenutak prestigne pred onim kružnim pokretnim vratima naguravaju se ramenima on naravno ulazi starica ne uspijeva
kada bismo se igrali riječima mogli bismo zaključiti da je na trenutak pobijedio starost međutim to bi bio obični sofizam i zato ćemo se držati faktografije
nakon incidenta starica u čudu gleda silnika ne prepoznaje ni te ljude ni te strasti
svijet joj izmiče kao bebi lopta
Priča treća: KAZALIŠTE
ne ide to uvijek lako imao sam dobru misao ali tri dana ne uspijevam složiti priču
teza je da je naše kazalište bez veze da je beživotno samozadovoljno i da ne trebaš trošiti 60 kuna na kartu (premda to baš nije uvijek tako, ali moraš imat neku tezu)
pokušavao sam to dočarati raznim slikama kao zima je nikada ne griju šta ćeš koji k. uopće ići tamo kad nema iskre, vatre... međutim kao što vidiš to je banalno ne idu mi riječi
uspio sam smisliti tek naslov koji glasi
Pljuvačka Svena Medvešeka jedino je što me može odvući u kazalište
u stvari htio sam reći da mi se sviđa kada za crne scenografije velike kapi pljuvačke izlaze iz glumčevih usta to mi se čini nekako životno i vrijedno odlaska u Gavellu
međutim kao što njima nedostaje hrabrosti da tvoje lice odaberu za metu tako i ja u ovo subotnje popodne relativno jalovo tešem zanat pa imam tek naslov
Priča četvrta: KAVA
očekivalo bi se da razgovaramo o krizi o Šeksu, o Dinamu o pravnoj državi nezaposlenosti moralnom deficitu ali mene ti te teme uopće ne zanimaju nemam nikakav interes za njih a odsustvo bilo kakve želje za takvim razgovorom možda se očituje kao šutnja
jebi ga bit će nam malo neugodno izbjegavat ćemo poglede naručit ćemo kavu sipati šećer pažljivo presaviti vrećicu da se ne rasipa po stolu paziti da se ne opečemo a onda će se vjerojatno nešto dogoditi
Priča peta: FOTKA
popularno je djecu slikati mobitelom pa to i radim
nisam baš nešto uspješan ali ima jedna fotka kojom sam oduševljen pa je pokazujem okolini a okolina je isto tako zadovoljna
ni ne sluti da svaki put sa zebnjom otvaram mobitel strahujući da kao i tolike druge i ova slika pomalo ne blijedi savija se po rubovima i žuti jer ja ne vjerujem Nokiji
Priča šesta: U KUTU
on trenira slavnog boksača daje mu savjete na rubu ringa
vječito drugi, u sjeni već godinama trpi hirovitu zvijezdu i tješi se da bi u eventualnom srazu među konopcima bio ravnopravan minutu-dvije
na kraju krajeva sasvim dovoljno vrijeme da o sebi ima visoko mišljenje pa na pitanje novinara kakav je vaš posao odgovori najljepši na svijetu iskreno vjerujući u to
Priča sedma: NIKAD I NEKAD
nikad i nekad to su moje teme
recimo, terasa na Tomislavcu nikad nije bila
znaš onaj dio preko puta željezničkog kolodvora gdje se izlazi iz pothodnika
e tamo su sad stolovi stolovi pod vedrim nebom
ne kažem da mi se ne sviđa samo konstatiram da terasa na Tomislavcu nikad nije bila
nekada si tu mogao kupiti jagode ili potpisati peticiju za Dobroslava Paragu ali nikad nisi mogao popiti pivu
nikad i nekad to su moje teme oprosti ako davim al' ovih dana gdje god krenem završim u prošlosti
