Jeste li uhvatili animirani filmić, reklamu za mirovinsku reformu Ministarstva rada i mirovinskog sustava? Vrti se na televizijama, na HRT-u ga se može uhvatiti i u prime time terminima. Uz dnevnike, poslije emisije "Otvoreno" itd.
Dvije slatko ilustrirane gospođe, Ana i Marija, a ozbiljan muški glas kazuje u offu, profesorice su u srednjoj školi, predaju isti predmet, jedna je 1961., druga 1962. godište, kada Marija ode u mirovinu imat će manju mirovinu od Ane... "To nije pravedno i zato to ispravljamo cjelovitom mirovinskom reformom", objavljuje se ključna reklamna poruka. Potom slijedi rasplet: zadovoljna hrvatska umirovljenica, u animiranom izdanju, u ležaljci s knjigom, opuštena i vesela. Zalepeće čak i leptirić.
Ministar Marko Pavić ne pojavljuje se ni u jednom kadru reklamnog spota za "cjelovitu mirovinsku reformu", ali u završnici je logo Vlade i Ministarstva, i poziv na web stranicu na kojoj se predstavlja reforma, naravno ono što Ministarstvo želi.
Svi smo pomogli reklamiranju Pavićeve reforme
Već dugo neki potez Vlade nije bio reklamiran tako intenzivno, kroz klasičnu reklamnu kampanju, s reklamnim video spotovima. S obzirom na to da je nakon serije televizijskih spotova organizirana i velika konferencija o mirovinskoj reformi u organizaciji Hanza medije, ali s Pavićevim ministarstvom u glavnoj ulozi, stjecao se dojam da je i ta konferencija bila dio velike, kompleksne reklamne kampanje, na koju je Ministarstvo rada potrošilo značajan novac.
A to znači da je iz državnog proračuna, iz javne blagajne, plaćeno promoviranje onog što je ministar Pavić, odnosno Vlada Andreja Plenkovića, tek smjerala "pogurati" kao idealno rješenje za budućnost mirovinskog sustava. Pojednostavljeno: svi su građani, pa i budući umirovljenici, a da ih nitko nije pitao žele li to, malo pripomogli reklamiranju onog što želi "prodati" ministar Marko Pavić.
Unatoč tome što su brojni stručnjaci, ekonomisti i pravnici, ustvrdili da to što on "prodaje" kao cjelovitu mirovinsku reformu nije "cjelovito", da zapravo donosi brojne probleme – koji će nas stisnuti 2040. godine, ako ne i prije, unatoč tome što se svi sindikati bune protiv rješenja, a konačno, i unatoč tome što još mnogo toga o toj reformi nije jasno niti razjašnjeno.
Ministarstvo ne želi reći koliko je potrošilo
Imamo li onda pravo saznati koliko je Ministarstvo uložilo novca? Ako se pita Ministarstvo, izgleda da nemamo. Na vrlo preciznu seriju pitanja, o trajanju kampanje, ciljevima, izvođačima i podizvođačima te, konačno i na pitanje koliko je novca utrošeno, iz Ministarstva je nakon tjedan dana stigao prilično neprecizan odgovor.
Objasnili su da su u promotivnu kampanju ušli "u cilju točnog informiranja javnosti o cjelovitoj reformi mirovinskog sustava kojom se želi osigurati dugoročna održivost mirovinskog sustava, veće mirovine i rješavanje generacijske nepravde", a da su bili potaknuti "netočnim informacijama koje su se pojavile u javnom prostoru o ciljevima i sadržaju mirovinske reforme".
Ministarstvo je, kažu, osmislilo "spot i web stranicu s detaljnim informacijama o tome što donosi mirovinska reforma s namjerom da informacije dođu do svih naših sugrađana, sadašnjih i budućih umirovljenika."
Iako reklamni spot izgleda kao da je nastao u nekoj od reklamnih agencija (animacija, audio, copywrite itd.) iz Ministarstva odgovaraju da je sve napravljeno u Ministarstvu: "Ideja kao i cijeli kreativni sadržaj spota i web stranice osmislio je tim Ministarstva rada i mirovinskog sustava, te za kreativni sadržaj i zakup nije angažirana promotivna ili marketinška agencija." No, otkrili su tko je radio ilustracije i animaciju. To je "poznati hrvatski ilustrator Krešimir Certić-Misch."
Premijer Plenković i ministar Pavić
400.000 kuna ili su ipak dogovorili popust?
Dakle, nije bilo natječaja, nego je – izgledno – direktno pozvan ilustrator Certić i njemu je direktno plaćen posao iz Ministarstva. Koliko? Iz Ministarstva nisu htjeli odgovoriti, a do zaključenja teksta na naš upit nije odgovorio ni gospodin Certić-Misch. Koliko se naplaćuje takav sličan posao? U jednoj renomiranoj agenciji kažu da se radi o prilično jednostavnoj izvedbi, koja bi, ako je netko drugi pripremio kreativu, mogla koštati od 10 do 30 tisuća kuna.
No, tko je radio cijelu web stranicu? To bi moglo biti dodatnih 30 tisuća kuna. Sudeći prema odgovoru iz Ministarstva, oni su se sami bavili i kreativom i marketinškim dijelom, odnosno zakupom oglasnog prostora, no ne žele odgovoriti koliko su točno novca potrošili na serije TV spotova koji su reklamirani u top terminima.
"Navedene aktivnosti financirane su sredstvima Ministarstva rada i mirovinskog sustava iz alokacije državnog proračuna koja je namijenjena za te aktivnosti, a zakupljene su nacionalne i lokalne TV postaje sukladno objektivnim parametrima kao što su gledanost, dostupnost oglasnog prostora, regionalna zastupljenost i uvjeti", pišu iz Ministarstva.
S obzirom na to da je emitiranje TV spotova, ako bi svi bili plaćeni po tržišnim uvjetima, moglo bi se raditi o iznosu od 400 tisuća kuna. Samo na HRT-u sekunda emitirane reklame naplaćuje se od 500 do 1000 kuna plus PDV. A emitiralo se mnogo, mnogo sekundi... No, izgledno je da je Ministarstvo nastojalo posvuda dogovoriti posebne popuste. A dogovaranje popusta s predstavnicima Vlade RH, osobito na HRT-u, javnoj televiziji koja je, na žalost, iznimno vezana na vlast, sigurno je moglo biti uspješno.
HRT također ne želi otkriti koliko im je platilo Ministarstvo
Iz te javne televizije dobili smo, uostalom, službeni odgovor, da javnosti ne žele otkriti koliko je javnog novca potrošeno na reklamiranje reforme Ministarstva. "HRT ima potpisan Ugovor s Ministarstvom rada i socijalne skrbi za njihovu reklamnu kampanju mirovinske reforme, i kao takav se smatra Poslovnom tajnom, pa Marketing HRT-a ne smije otkrivati ugovorne podatke trećim stranama.”, objasnili su iz Komunikacija HRT-a.
Iako smo Ministarstvo pitali koliko je plaćena promotivna Konferencija o mirovinskoj reformi u organizaciji Hanza medije, nismo dobili odgovor. No, neslužbeno saznajemo da je cijena sličnih konferencija bila 190 tisuća kuna. Brojka je takva jer se, pretpostavlja se, želi izbjeći brojka od 200 tisuća – jer od tog iznosa obavezna je javna nabava.
Ugrubo gledano, izgledno je da je Ministarstvo rada ukupno utrošilo na promoviranje mirovinske reforme oko pola milijuna kuna, naravno, domišljato rascjepkano na mnogo faktura da bi se izbjeglo obavezne natječaje i postupak javne nabave.
Ministarstvo rada jednostavno ne želi precizno odgovoriti koliko javnog novca su potrošili na promoviranje svog političkog projekta. Kada je saborski zastupnik, bivši ministar rada Mirando Mrsić, prije nekoliko dana u jeku saborske rasprave o mirovinskoj reformi pitao ministra koliko je potrošio na reklamiranje, ministar je i to pitanje jednostavno preskočio.
Idilični spotovi nasmiješenih umirovljenika
Istodobno dok Ministarstvo plaća idilične spotove s lepetom leptirića oko glava nasmiješenih umirovljenica iz redova sindikata upozoravaju da od istog tog Ministarstva ne uspijevaju dobiti parametre i podatke na temelju kojih bi mogli napraviti ozbiljne simulacije posljedica, te upozoravaju da ne mogu precizno odgovarati ni na pitanja mnogih zainteresiranih koji pokušavaju raditi izračune na što bi mogli računati odnosno – koliko bi to što reklamira Marko Pavić doista moglo iznositi u njihovu slučaju. Jedna analitičarka je slikovito objasnila: "Ni rođenoj mami nisam mogla izračunati koliko bi to bilo novca kada će ona ići u mirovinu..."
Ni na web stranici na koju pozivaju na kraju reklamnog spota nema zapravo nikakve konkretne pomoći ili vodiča kroz informacije o reformi. Osim spota, tu je veliki nepregledni tekst "O mirovinskoj reformi" gdje se već neupitno proglašava da reforma stupa na snagu 1. siječnja 2019. Nešto niže su "najčešća pitanja" i tu se nalazi dakako upit: Kako mogu saznati kolika će mi biti mirovina? No, nema pomoći.
Tu je obrazloženje koje su građani znali i prije: da mogu poslati zahtjev na stranicu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ili – obratiti se područnim službama/uredima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Naravno, nema spomena o tome da se ti izračuni rade prema sadašnjim zakonskim modelima, da će službenici, ako i uživo potegnete do HZMO-a, objasniti da je "prerano" govoriti o tome što bi reformirani zakoni donijeli u ovom ili onom slučaju.
Ostaje stoga samim građanima na intuitivnu procjenu, hoće li povjerovati u Pavićevu romantičnu slikovnicu ili neće. Slikovnica je, uostalom, plaćena i iz džepova onih koji, izgledno, neće završiti u romantičnoj viziji umjetnika Krešimira Certića-Mischa.
