Jesu li Hrvati spremni donirati krv ako nekome zatreba? Velika većina Hrvata jeste, to će vam reći na svakom Zavodu za transfuziju krvi. Ali, jesu li Hrvati spremni donirati spermu ako nekom zatreba? Ni čut. Ni kapi.Ni kapi sperme ne damo. Krv damo, ali spermu ne damo., započeo u je svom stilu Zoran Šprajc u Stanju nacije
U zadnjih 10 godina niti jedan jedini spermij nije doniran u hrvatsku banku sperme. Nacija nam izumire, društvo doživljava demografski kolaps, demografija je apsolutno strateško pitanje za cijelu naciju a neplodnost je sve veći problem. Oko 20 posto parova ne može začeti bez medicinske pomognute oplodnje i donirane sperme ili ženske jajne stanice. Ali nema veze, u cijeloj naciji ne možeš naći niti jednog jedinog Hrvata koji je u zadnjih deset godina donirao makar mililitar svoje sjemene tekućine. Ne da ne možeš naći Hrvata, ne možeš naći ni Srba, ni Čeha, ni Mađara, ni Roma. A u jednom mililitru ima 15 milijuna spermića. U cijelom ejakulatu 40 milijuna. I svi ćemo mi tih 40 milijuna spermića radije prosuti po pločicama nego nekome donirati. Ok ja ih više ne prosipam, jer cak- cak.
Ali ovaj put nije problem u Hrvatima, koji stvarno nekad znaju biti problematični, nego u hrvatskoj državi. Koja je prije desetak godina ukinula anonimnost donatora sperme i prestala honorirati donatore. Nije to bio neki veliki novac ali čovjek je možda mogao neku djevojku izvesti na večeru i bar jedne večeri poštedjeti pločice svoga šarma. E, ali kad je pametna država ukinula i anonimnost i stimulaciju za ejakulaciju i taj interes je potpuno nestao. I sad ćemo po dobrom starom običaju taj interes plaćati drugima.
