Zoran Šprajc je sinoć u RTL Direktu u svom tonu prokomentirao pandemiju i to kroz serije i filmove o raznim pandemijama koji su tada postali prava zaraza za gledatelje. Kao što smo vidjeli i danas, korona-drama došla je na novu razinu, započeo je Šprajc. Veći broj testiranja dovodi do većeg broja zaraženih, veći broj zaraženih stvara veću dramu, veća drama dovodi do još većeg broja testiranih, još veći broj testiranih dovodi do još većeg broja zaraženih, još veći broj zaraženih do još veće drame, drama prelazi u histeriju i tako dalje, i tako u krug, kao na ringišpilu, sve brže i sve luđe.
Eto nekidan je jedan portal u naslovu izvijestio da je u Zagrebu zaraženo gotovo pola stotine ljudi. Znate li koliko je tih stravičnih gotovo pola stotine ljudi? 47 zaraženih. Ali 47 nije dovoljno strašno, ljudi će se više uplašiti ako imamo gotovo pola stotine zaraženih. Tako ćemo i mi reći da je u Hrvatskoj danas zaraženo više od jedne desetine od tisuću ljudi pa se vi mislite koliko je to ljudi, mora da je neki strašan broj, a broj je kako ste već čuli u večerašnjem RTL Direktu - 136.
No, s obzirom na to da je riječ o smrtonosnoj pandemiji svaki je broj dovoljno strašan, reći ćete vi, i bit ćete potpuno u pravu. Svi smo gledali filmove o zaraznim bolestima, znamo kako u takvim smrtonosnim pandemijama i samo jedan zaraženi može izazvati katastrofu svjetskih razmjera. Ako već nismo gledali "Zarazu" s Gwyneth Paltrow ili "Outbreak" s Dustinom Hoffmanom ili jugoslavenski hit "Variola Vera", gledali smo vijesti iz Bergama ili New Yorka gdje su bolnice bile zatrpane oboljelima od te strašne, visokozarazne i smrtonosne bolesti.
'Život u uvjetima te strašne, visokozarazne i smrtonosne pandemije u Hrvatskoj izgleda slično kao na Kiribatima'
Pa kako se onda živi u uvjetima tako strašne, visokozarazne i smrtonosne pandemije, pita se recimo stanovnik Kiribata, jedne od desetak zemalja na svijetu gdje nema zaraženih od Covida. Padaju li ljudi u Zagrebu po tramvajima hropćući krv na ustima, je li u Splitu vojska na ulicama i tjera ljude u kuću i provodi policijski sat, dok neki naš Dustin Hoffman alias Krunoslav Capak grozničavo radi na cjepivu? Pa ne baš.
Život u uvjetima te strašne, visokozarazne i smrtonosne pandemije ovdje u Hrvatskoj izgleda prilično slično kao na Kiribatima gdje nema nikakve epidemije. Čak i bolje nego na Kiribatima jer u strahu od epidemije na Kiribate više nitko ne ide, pa ondje zato i nema epidemije, ali nema ni nekog života. A ovdje je evo i ovog vikenda došlo gotovo 250.000 turista željnih epidemije. Zajedno s domaćinima partijaju na plažama, partijaju na crkvenim svečanostima, partijaju na narodnim svečanostima, na svadbenim svečanostima, na sportskim svečanostima. Evo jučer je u Zagrebu održan predivni velebni polumaraton na kojemu je bilo više od 800 ljudi. Bez maske naravno, kakav bi to bio marataon pod maskama. Ljudi se dakle druže, grle, ljube, vesele, plešu, pjevaju, trče, a evo sad mogu i u kino da uživaju u kokicama, društvu i filmu. Kino u epidemiji bolje je nego ikad prije, poručuju nam oduševljena lica ljudi s plakata.
'Stanovnik Kiribata bi ostao zbunjen kako za vrijeme smrtonosne pandemije ljudi partijaju'
Stanovnik Kiribata bi naravno bio malo zbunjen smrtonosnom pandemijom u kojoj se tako dobro živi, u kojoj se ljudi druže, partijaju, slave, plešu i pjevaju, bio bi malo zbunjen i epidemiološkim mjerama koje mnogo toga preporučuju, a malo toga zabranjuju, u kojoj ljudi mogu u kino kad hoće i kako god hoće, ali djeca u školu mogu samo u mjehurićima, da se ne daj Bože jedna djeca s drugom djecom ne bi slučajno srela.
Stanovnik Kiribata bi nakon svih tih konfuznih i kontradiktornih informacija, preporuka i naputaka i gotovo pola stotine uputa o tome kako djeca trebaju ići u školu i kako u školi nigdje ne trebaju ići, vjerojatno već počeo nekontrolirano trzati glavom. Ali mi ovdje smo već navikli i nije nam ništa.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
