Trudit ćemo se biti odgovorni ministre, oprostite ako smo se načas opustili, ali prije nego što odgovorno krenemo dalje da pokušamo vidjeti tko će biti odgovoran zbog toga što će epidemija u Hrvatskoj trajati duže nego u 25 ostalih zemalja Europske unije i samim tim tko će biti odgovoran što će se u Hrvatskoj od korone umirati duže i više nego u velikoj većini ostalih zemalja Europske unije jer smo u Europskoj uniji među tri najmanje procijepljene zemlje.
Ministar Vili Beroš koji nas eto, vrlo rado poziva na odgovorno ponašanje dosad je svoju odgovornost po tom i po svakom drugom pitanju izbjegavao.
Za njega i njegovog šefa Andreja Plenkovića za taj neuspjeh dosad su bile odgovorne farmaceutske kompanije koje se ne drže ugovora o isporuci cjepiva, pa je potom bila odgovorna Europska komisija koja je potpisala ugovor kojeg se farmaceutske kompanije ne moraju držati, a po zadnjem su odgovorne zemlje članice koje su izigrale dogovor Europske unije.
Već dva mjeseca dakle ministar Beroš i hrvatska Vlada odgovornost za nedostatak cjepiva prebacuju s jednih na druge, s drugih na treće, s nadom da njih nitko za ništa prozvati neće.
Ali majmunski posao prebacivanja odgovornosti sa svojih na tuđa ramena nije se baš svidio šefici Europske komisije Ursuli Von der Layen koja je poručila da Hrvatska dobiva neproporcionalno manje cijepiva jer je tako sama tražila. Jer dok je većina zemalja odabrala jedan model nabave cjepiva, Hrvatska je odabrala drugi. I pri tome odabiru odlučila da će najviše cjepiva naručiti upravo od Astrazenece koja je zbog problema u testiranju još u rujnu, na mjesec i pol dana zaustavila svoje istraživanje.
Ali tko je tada mogao misliti da će zbog toga kasniti proizvodnja i isporuka. Jer bi za to trebalo misliti. A to nam baš ne ide pa nam ne ide ni cjepivo. Ali možda dobro da ne ide jer smo odabrali tako dobro cjepivo da ga se odriču i oni kojima ide.
Više o ratu za cjepivo i je li se Hrvatska mogla predomisliti, pogledajte u prilogu Lade Marinović.
