Broj mrtvih u potresu u Albaniji popeo se na 46. Potres od 6,4 prema Richterovoj ljestvici koji je u utorak zatresao tu zemlju teško je pogodio i gradić Thumane u kojemu je sada glavni problem nedostatak smještaja.
Improviziranim skloništima nedostaju zalihe hrane, a kiša dodatno otežava uvjete. Vojska je na igralištu gradića od 6000 stanovnika postavila šatore za samo 2000 ljudi. Struje nema, a u šatorima je u ovo doba godine vrlo hladno. Kako je samo u tom gradu život izgubila trećina navedenih žrtava, oproštaje su organizirali na samom igralištu.
A iz svoje prve međunarodne potrage vratili su se hrvatski psi koji su s timovima iz Italije i Makedonije tri dana tražili nestale pod ruševinama u Albaniji.
Svaki od osam vrsnih i odlično obučenih pasa ima svoju priču, no Djangova je ipak malo posebnija.
Tanda, Gizmo, Thomas, Dharma, Inu, Django, Lars i Witch sa svojim vodičima vratili su se iz Albanije iz svoje prve potrage u ruševinama nakon višegodišnje pripreme.
Bez njih bi potraga bila nemoguća. Iako su obučeni da traže preživjele, ovaj su put, na žalost pronalazili tijela.
''Prvi dan smo radili do dva ujutro, s malo odmora, pa onda opet tako, prošli smo četiri radilišta i detektirali, na dva radilišta, odnosno na tri smo detektirali da je bilo žrtava - što je kasnije potvrđeno kad su ih izvukli van'', objasnio je Mladen Vinković, zapovjednik Državne intervencijske postaje Civilne zaštite.
Bio im je to i prvi avionski let iako su neki izgledali kao da su u zraku - svaki dan. ''Mislim da se vidi s fotografija da su neki gledali van, neki su spavali, neki su uživali u buci, a nekima ništa nije bilo jasno'', kazao je Damir Kirin, pilot u višenamjenskom helikopteru.
Django, jedini mješanac među pedigreima - za ovakvu se misiju pripremao četiri godine - otkad je kao štene nađen u šumi, privezan za stablo zajedno s bratom. S ceste su ih primijetili Igor Goreta, član K-9 Spasilačkog tima za obuku pasa, i njegova supruga.
''Ispostavilo se da ih je netko ostavio. Stvarno su bili u očajnom stanju, skrivali su se tamo u nekom kanalu, sve je bilo puno blata, pored je bio nekakav komad leša koji su, pretpostavljam, jeli... Tako su preživjeli, imali su samo dva mjeseca'', prisjetio se Goreta.
Brata, koji je puno nježnijeg karaktera, odmah je uspio udomiti, no za Djanga se udomitelj nije mogao naći. "Bio je poprilično vrckast", opisuje ga Igor kod kojeg je na kraju našao dom: ''Jer je bio, recimo, malo neukrotiv za štenca. Međutim, to se u radu ispostavilo kao zapravo poželjno. Većina nekih radnih pasa ima svoj neki temperament i svoj karakter koji nije baš poželjan za kućnog ljubimca''.
Da je Django pas za potragu, vidjelo se odmah kad ga je Igor odveo na obuku, više kao društvo svom drugom psu koji se dugo obučavao za potragu. Danas su Igor i Django jedan od tridesetak timova u svijetu koji imaju međunarodnu licencu za potragu u ruševinama. I upravo zato, baš kao i ostali dlakavi junaci ove priče - nemaju previše vremena za televizijske kamere.
